Za godinu i po, koliko traje pandemija virusa korona, broj djece i mladih u Domu “Rada Vranješević” povećao se za 20 i sada ova ustanova brine o 98 štićenika.
Među najmlađim štićenicima Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Banjaluci trenutno je troje mališana uzrasta do tri godine i sedmoro djece vrtićke dobi.
– Možemo da pretpostavimo da je određeni uticaj na povećanje broja djece u Domu imala pandemija korona virusa, iz razloga što je eventualno smanjena mogućnost socijalne podrške porodicama na terenu. Da li je došlo do određenih disfunkcionalnosti u porodicama koje su bile u riziku, nasilja u porodici i drugih devijantnih oblika, Dom kao ustanova za smještaj nije nadležna da obavlja tu vrstu istraživanja. Naše je da pružimo najbolju moguću zaštitu djetetu koje je Centar za socijalni rad odlučio da izdvoji iz biološke porodice i smjesti ga u Dom – govori za Srpskainfo direktor Vladimir Kajkut.
Vrijeme izolacije
Pandemija je iz korijena promijenila naše živote, a koliko je tek uticala na rad Dječjeg doma, gdje su i mališani i vaspitači bili prinuđeni da se prilagode novim uslovima. Najteži je svakako bio period izolacije, koji je u cijeloj zemlji trajao dva mjeseca.
– Djeca su to vrijeme provodila sa vaspitačima u svojim vaspitnim grupama, a sreća je što Dom ima veliko dvorište, pa smo mogli na dnevnom nivou da organizujemo šetnje u okviru svoje ustanove, bez izlazaka u javnost. Ova specifična situacija je bila rizična za mentalno zdravlje djece, teška i za same vaspitačej jer je trebalo djeci u tim godinama objasniti da moraju ostati vezani za svoje grupe, ali nekako smo uspjeli da prebrodimo – podsjeća Kajkut.
Zbog zaštite zdravlja, u ovoj ustanovi ograničen je i broj posjeta.
– Institut za zaštitu zdravlja nam je dao uputstva kako da organizujemo posjete i mi se toga držimo. Porodica i srodnici susrete imaju na otvorenom, u našem dvorištu, ili u posebnoj prostoriji koja je odvojena samo za te namjene. S obzirom da je riječ o ustanovi kolektivnog smještaja i da moramo da se pazimo eventualne zaraze u Domu, za donatore organizujemo primopredaju ispred ulaza i hvala im na razumijevanju. Za sada smo uspjeli da preveniramo ulazak virusa u Dom; nastojaćemo da zadržimo ovaj nivo i dalje – govori Kajkut.
Hraniteljske porodice
Šta mogu biti razlozi povećanog broja djece smještene u Dom tokom pandemije, za Srpskainfo pojašnjava porodični terapeut i socijalni pedagog sa dugogodinjim iskustvom Nikola Dorontić. Podsjeća da se sve krizne situacije najnepovoljnije odražavaju na porodicu i porodično funkcionisanje.
– Dolazi do siromaštva, emocionalnih teškoća vezanih za period „zaključavanja“, do gubitka posla. To rezultira povećanim nasiljem u porodici, koje možda ostaje neprijavljeno, ali je činjenica da se dešava. Bilo je za očekivati da će doći do krize u porodičnom funkcionisanju i da će se to negativno odraziti na djecu – kaže sagovornik Srpskainfo.
Uzrok se može tražiti i u činjenici da ni Banjaluka, ni cijela Srpska, nemaju u dobroj mjeri razvijene alternativne modele zbrinjavanja djece, kroz razvoj hraniteljskih porodica.
– Onda se poseže za smještajem u Dječiji dom kao jedinim rješenjem, koje nažalost bude i dugotrajno rješenje, što nije dobro po dječiji razvoj – upozorava Dorontić.
Statistika
Napominje još jednom da je praksa pokazala da su hraniteljske porodice jedan od najboljih oblika zbrinjavanja dece koja iz nekih razloga moraju privremeno ili trajno biti izmještena iz porodice.
– Profesionalci u centrima za socijalni rad sigurno rade otežano i povećano, ne samo zbog pandemije nego i zbog ekonomskog siromaštva, koje je svakim danom sve izraženije. Oni pokušavaju, koliko je moguće, da saniraju akutne porodične prilike kako bi djeca ostala u porodici, ali, nažalost, to u ekstremnim situacijama nije moguće – zaključuje Dorontić.
I iz institucije Ombudsmana za djecu RS nedavno su upozorili kako su lane mnogi slučajevi nasilja nad djecom tokom pandemije ostali neprijavljeni. Prema podacima centara za socijalni rad, u 2019. godini registrovano je 836 dece žrtava nasilja u porodici, a prošle godine 784. Od toga broja 754 je evidentirano u porodicama koje su odranije poznate socijalnim radnicima zbog nasilja u porodici. Podaci CSR pokazuju da je najzastupljenije bilo psihičko nasilje, u 37 odsto slučajeva, u 32 odsto riječ je o zanemarivanju djece, u 21 odsto slučajeva radilo se o fizičkom nasilju, a u dva odsto o seksualnom nasilju.
