Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je danas rezoluciju o Srebrenici kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na “genocid” u Srebrenici 1995. i koji bi trebalo da se obilježava svake godine.
U tekstu se bez rezerve osuđuje svako poricanje, kako se navodi, genocida u Srebrenici kao istorijskog događaja i pozivaju države članice da čuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa, takođe u znak sjećanja, u cilju sprečavanja poricanja i pogrešnog tumačenja i pojave genocida u budućnosti.
Bez rezerve se osuđuju i djela koja veličaju osobe pred međunarodnim sudovima osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, uključujući i one odgovorne za, kako se navodi, genocid u Srebrenici.
Ističe se važnost okončanja procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava “genocida u Srebrenici” i obezbeđivanja dostojanstvene sahrane za njih i poziva na nastavak procesuiranja počinilaca “genocida u Srebrenici” koji tek treba da se suoče sa pravdom.
U rezoluciji se pozivaju sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, kako je primijenjivo, i međunarodnog običajnog prava o sprečavanju i kažnjavanju genocida, uz dužno poštovanje relevantnih odluka Međunarodnog suda pravde.
Istovremeno, u tekstu se zahtijeva od generalnog sekretara da uspostavi program informisanja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjene nacije”, započinjući aktivnosti na pripremama za obilježavanje 30. godišnjice, 2025. godine, i dalje traži od generalnog sekretara da na ovu rezoluciju skrene pažnju svih država članica, organizacija iz sistema UN i organizacija civilnog društva radi odgovarajućeg poštovanja;
Pozivaju se sve države članice, organizacije sistema Ujedinjenih nacija, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne zainteresovane strane da obilježavaju Međunarodni dan, uključujući posebne komemoracije i aktivnosti u znak sjećanja i u čast “žrtvama genocida 1995. godine u Srebrenici”, kao i odgovarajuću edukaciju i aktivnosti podizanja svijesti javnosti.
Kako se navodi, Generalna skupština je donijela rezoluciju vođena Poveljom Ujedinjenih nacija, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida i pozivajući se na rezoluciju Savjeta bezbjednosti 819 od 16. aprila 1993. kojom se Srebrenica proglašava bezbjednom zonom, rezoluciju 827 od 25. maja 1993. o osnivanju Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), i rezoluciju 1966 od 22. decembra 2010. o uspostavljanju Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.
Dokument je donijet uz podsjećanje na sve presude MKSJ-a, a posebno na osam koje sadrže presude za zločin genocida nad bosanskim Muslimanima počinjen u Srebrenici 1995, prije svega na presudu Žalbenog vijeća MKSJ od 19. aprila 2004. (Tužilac protiv Krstića), presudu Žalbenog vijeća Mehanizma od 8. juna 2021. (Tužilac protiv Mladića), presudu Žalbenog veća Mehanizma od 20. marta 2019. (Tužilac protiv Karadžića), kao i presudu Međunarodnog suda pravde (ICJ) od 26. februara 2007. kojom je presuđeno da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju djela genocida.
U tekstu se navodi i snažno protivljenje nekažnjivosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine, ili druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog zakona o ljudskim pravima i naglašava u ovom kontekstu odgovornost država da okončaju nekažnjivost.
“U tom cilju, potrebno je da temeljno istražuju i krivično gone, u skladu sa svojim relevantnim međunarodnim pravnim obavezama i svojim domaćim pravom, lica odgovorna za takva djela, kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje i kako bi se došlo do održivog mira, pravde, istine i pomirenja, za koje je učešće žrtava i preživjelih, kao i članova njihovih porodica”, navodi se u tekstu.
U tekstu rezolucije se pozdravlja napredak koji su međunarodni sudovi postigli posljednjih godina u borbi protiv nekažnjivosti i u obezbjeđivanju odgovornosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druge teške zločine putem međunarodnog pravosudnog sistema, prepoznajući u tom pogledu poseban doprinos MKSJ i naglašavajući važnost da međunarodna zajednica bude spremna da preduzme kolektivnu akciju kroz Savjet bezbjednosti, u skladu sa Poveljom, i od slučaja do slučaja da dalje obezbijedi odgovaranje za genocid i sprečavanje genocida.
Ponavlja se da je prema međunarodnom pravu, krivična odgovornost za zločin genocida individualizovana i da se ne može pripisati nijednoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj grupi ili zajednici u cjelini.
Takođe, dokument se usvaja uzimajući u obzir ulogu specijalnih savjetnika generalnog sekretara za prevenciju genocida i odgovornost za zaštitu i napominjući važnost redovnih brifinga o kršenjima ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava kao i o govoru mržnje i podsticanju ranog podizanja svijesti o potencijalnom genocidu.
Navodi se i da krivično gonjenje osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine u nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud BiH i MKSJ kao i Mehanizam, ostaje centralno mjesto u procesu nacionalnog pomirenja i izgradnje povjerenja kao i za obnovu i održavanje mira u BiH, i dalje prepoznajući da je snažna regionalna saradnja između nacionalnih tužilaštava od suštinskog značaja za njegovanje mira, pravde, istine i pomirenja među zemljama u regionu.
Navodi se i nepokolebljiva predanost održavanju stabilnosti i jačanju jedinstva u različitostima u BiH i ističe da će 2025. godine biti obilježena 30. godišnjica “genocida u Srebrenici” u kojem je izgubljeno, kako je navedeno, najmanje 8.372 života, hiljade ljudi je raseljeno, a porodice i zajednice razorene.
Rezolucija je usvojena sa 84 glasa za, 19 protiv i 68 uzdržanih.
Protiv rezolucije glasale su Rusija, Mađarska, Bjelorusija, Kina, Komoros, Antigva, Sirija, Kuba, Kongo, Sjeverna Koreja Dominika, Eritreja, Esvatini, Grenada, Mali, Nauru, Nikaragva, Sao Tome i Principe i Srbija.
Među uzdržanim zemljama bile su, između ostalih Grčka, Kipar, Kazahstan, Maldivi, Meksiko, UAE, Vijetnam i mnoge druge, piše Tanjug.
