Nakon 12 sedmica protesta protiv pravosudnih reformi, izraelski premijer Benjamin Netanjahu rekao je kako će narediti privremenu obustavu promjena kojima se željelo ograničiti ovlaštenja izraelskog pravosuđa i političarima osigurati praktično neograničenu vlast.
Premijerova najava uslijedila je nakon masovnih protesta koji su se proširili po čitavoj zemlji, dodatno ojačavši kada je Netanjahu dan ranije otpustio ministra odbrane nakon što je ovaj vladu pozvao da odgodi spornu reformu.
Zbog protesta su zatvoreni univerziteti, a gradske službe prestale su djelovati. Najveća i najjača radnička organizacija u zemlji, Histadrut, pokrenula je štrajk. Doktori su odbili raditi, izraelski generalni konzul u Nju Jorku dao je ostavku, prizemljeni su avioni u državnoj vazdušnoj luci. Desetine hiljada protestanata okupili su se ispred zgrade parlamenta, a desničarske grupe pozivale su na nasilje, koristeći “benzin, eksplozive, traktore, puške i noževe”, kako je prepričao jedan svjedok, protiv protestanata.
Izraelski predsjednik Isak Hercog, čija uloga je u Izraelu uglavnom tek ceremonijalna, predstavio je početkom marta prijedlog kompromisa po pitanju pravosudne reforme kojim se željelo zaštititi demokratiju u Izraelu. Hercog je tada upozorio:
“Izrael je u dubokoj krizi. Oni koji misle da je otvoreni građanski rat granica koju nećemo prijeći ne znaju o čemu govore. Ponor je vrlo blizu.”
Postoje tri priče koje objašnjavaju šta je na kocki na protestima u Izraelu:
1. ‘Ogromna prijetnja demokratiji’
Polikolog Boaz Atzili s Američkog univerziteta napisao je: “Demokratija nije samo stvar održavanja izbora. Demokratija je set institucija, ideja i praksi koje građanima omogućavaju kontinuirano, odlučujuće pravo glasa u oblikovanju vlade i njenih politika.”
Netanjahuova krajnje desna vlada koja je na vlast stupila na samom kraju prošle godine “predstavlja ogromnu prijetnju izraelskoj demokratiji, i to na nekoliko frontova,” upozorio je Atzili.
Opisao je četiri načina na koje nova vlast u opasnost dovodi demokratiju u Izraelu, počevši od “neprijateljskog pristupa konceptima slobode govora i protesta” preko planova “kojima bi se dopustila diskriminacija LGBT osoba i žena” pa sve do “aneksije i aparthejda na Zapadnoj obali” i “brisanja koncepta diobe vlasti.”
Sudovi u Izraelu, dodao je Atzili, “jedina su institucija koja može ograničiti moć vladajućih stranaka.” Pravosudna reforma izbrisala bi tu diobu vlasti i, napisao je Atzili, “kao i Turska, Mađarska ili čak Rusija, Izrael bi postao demokratija tek imenom, ali bez ijedne institucije ili ideje fundamentalne za vlast izabranu od naroda, koja radi za narod.”
2. ‘Veoma opasan period’
Akademik Dov Vaksman, stručnjak za Izrael na američkom univerzitetu UCLA, rekao je da je u početku vjerovao kako su upozorenja da bi moglo doći do građanskog rata ili sukoba “pretjerana i stvaraju nepotrebnu paniku.”
Međutim, prostesti su se rasplamsali, a broj učesnika narastao s desetak hiljada do nekoliko stotina hiljada ljudi. Vaksman je sredinom februara promijenio mišljenje: “Sada vjerujem kako su ta upozorenja utemeljena. Izrael zaista ulazi u veoma opasan period.”
Protestii su, piše Vaksman, “motivisani strahovima oko ove pravosudne reforme, no mislim da su oni znak šire nervoze, straha mnogih Izraelaca zbog budućnosti demokratije u Izraelu, ali i budućnosti zemlje kao takve.”
No dok Izraelci izlaze na ulice u odbrani demokratije, oni u svoje proteste nisu uključili Palestince.
– Sigurno razumijem zašto mnogi Palestinci osjećaju da ova nagla zabrinutost za demokratiju u Izraelu potpuno ignoriše činjenicu da gotovo 50 odsto populacije kojom vlada Izrael nema jednaka prava niti može glasati na izraelskim izborima,” napisao je Vaksman.
“Činjenica da mnogi Izraelci te dvije stvari ne povezuju sugeriše da oni demokratiju vide samo kao unutrašnji problem koji nema nikakve veze s palestinskim pitanjem.”
Kriza bi takođe mogla nanijeti štetu izraelskim interesima van zemlje. “Ako zavlada mišljenje da Izrael više nije demokratija, ili barem nije liberalna demokratija, “piše Vaksman, “to bi moglo dodatno oslabiti podršku koju Izrael ima u američkom Kongresu i u Demokratskoj stranci. Moglo bi otežati proces izglasavanja američke pomoći Izraelu.”
3. Politička kriza mogla bi postati sigurnosna kriza
Dan Arbel, akademik s Američkog univerziteta koji je služio u izraelskoj vojsci i diplomatiji, naglašava jedan dosad neviđeni aspekt protesta.
– Dokaz krize nije samo veličina protesta ili njihovo trajanje, napisao je. “Treba vidjeti ko tačno protestuje.”
Iako na protestiima učestvuju ljudi iz čitavog niza profesija i s različitim interesima, piše Arbel, “među njima je i grupa koju se rijetko vidjelo na dosadašnjim protestima u čitavoj 75-godišnjoj istoriji zemlje: rezervisti izraelskih odbrambenih snaga.”
Ti rezervisti, napisao je, “najavili su da neće učestvovati u svojim dužnostima ako reforma bude izglasana u parlamentu.”
To je znak da su “implikacije ove krize mnogo šire od domaće političke arene.” Kriza ne dotiče samo civilno društvo. “Osim što prijeti da će potkopati privredu i produbiti društvene podjele,” piše Arbel, “kriza bi mogla nanijeti ozbiljnu štetu izraelskoj nacionalnoj sigurnosti i izazvati ustavnu krizu koja bi mogla zahvatiti i vojsku.”
