Banjalučanin Duško Vukobrat i njegov radni kolega iz Turske spasili su u srijedu ujutro dvoje djece od otmice u njemačkom gradiću Boblingenu.
Vukobrat, koji je po struci bagerista i radi na gradilištu, u razgovoru za Glas Srpske kaže da nije ni slutio šta će se tog dana dogoditi i da će on i kolega spriječiti veliku tragediju.
– Sve je ličilo da će to biti jedan običan radni dan. Ipak, nije bilo tako. Došlo smo na posao oko sedam sati, jutarnja kafa, dok se mašine zagriju, radili smo kolega iz Turske i ja. Oko pet do osam, otišao sam po šljunak, a u povratku vidim da kolega iskače iz kanala. Pokazuje mi da vozim bager da zatvorim cestu, vidim uskače čovjek na zadnja vrata od kombija na kojem su vrata bila zamagljena. Izvukao je jedno dijete, drugo smo izvukli na bočnu stranu i tada je otmičar htio pobjeći, ipak mu to nismo dozvolili, a brzo je stigla policija i dosta ljudi. Djeca su spašena i to je najvažnije – ospričao je Vukobrat za Glas.
U Njemačkoj je četiri godine, a nešto slično do sada nije bilo. Kako kaže, riječ je o mirnom mjestu gdje ima dosta ljudi iz zemalja bivše Jugoslavije, veličine Gradiške.
– Za tri minute već je bilo 40 policajaca, a do tad nije imao šansu da pobjegne jer smo nas dvojica jaki. Kad su došli roditelji, bio je to vrisak, plač ali i sreća jer su djeca ostala živa. Prvo su zagrlili djecu, a odmah kolegu i mene. Ljudi su zahvalni od srca, teško je to riječima opisati. Imamo radnički kontejner pun je hrane i pića koji su nam donijeli u znak zahvalnosti, sviraju nam na ulici, pozdravljaju nas – kazao je Vukobrat.
Dodaje da je otmičar lokalac, Nijemac i da su ga držali ga sve dok nije došla policija.
– Oteli smo mu ključeve, nije imao nikakve šanse da pobjegne. Bio je naoružan, imamo je nož, opojna sredstva da umrtvi tijelo. U policiji je kasnije priznao da je htio da ih siluje i da bi ih bacio u jednu rječicu 500 metara od naše bauštele – kazao je Vukobrat te dodaje da je naišao i njegov sin Dragan kada su već riješili stvar i spasili djecu.
Ovaj skromni čovjek naglašava da ne očekuje nikakvu nagradu, ali podjseća da je najveća satisfakcija to što su djeca živa i zdrava.
– Najvažnije je da smo to vidjeli, da smo se tu zadesili i odreagovali urgentno. U tim trenucima čovjek dobije i neku posebnu snagu, a zagrljaj roditelja upućen djeci, a onda i nama ostaće mi dok sam živ uspomena – dodao je Vukobrat.
Duško je u Njemačkoj je otišao zbog posla i prilike da zaradi.
– Iz Banjaluke sam, a trenutno nastanjen u Rojtlingenu. Ovamo su plate redovne i dobre, ali moram priznati da je najljepše u svom kraju, a muka me natjerala da odem trbuhom za kruhom u Evropu. Prije toga sam radio 11 godina u Poštama Srpske, a 15 godina sam vozio autobus, dok bih platio režije i kredit ne bi mi ništa ostalo. Ovamo je mnogo drugačije – zaključio je Vukobrat priču za Glas Srpske.
