Rusija svoja prirodna bogatstva počinje da koristi kao oružje – i to puno ubojitije od klasičnog, navodi portal “Geopolitka”.
Dovoljno se osvrnuti oko sebe i vidjeti što se u svijetu (a najviše u Evropi) negativno događa usljed energetske krize koja “proždire” ekonomije, dovodi do de-industrijalizacije i golemih socijalnih problema.
Nakon što je ruski LNG tanker “Pskov” završio utovar gasa u novom proizvodnom LNG terminalu “Gasproma” na obali finskog zaljeva, krenuo je prema Aziji.
Radi se o gasu u koji nije isporučen zaustavljenim gasovodom “Sjeverni tok” za potrošače u Njemačkoj.
Prema podacima navigacionog portala “Veselfinder”, brod ide prema egipatskoj luci Port Said, gdje bi trebao stići 26. septembra, a ta je luka put prema Aziji kroz Crveno more.
Navedeni tanker može da isporuči do 100 miliona kubnih metara tečnog gasa. Osim njega, na sidrištu u Baltičkom moru je još jedan sličan ruski tanker “Veliki Novgorod”.
Oba ta tankera su u maju isporučila tečni prirodni gas Indiji, zemlji koja, u energetskom smislu, vjerovatno najviše profitira usljed velike svađe Zapada i Rusije.
Spomenuti tankeri će, vjerovatno, u slučaju zastoja tranzita ruskog gasa gasovodom kroz Litvaniju, isporučivati tečni gas u rusku baltičku enklavu Kalinjingrad.
Ono što je već jasno, Rusija će glavninu svojih isporuka gasa i nafte preusmjeriti u Aziju, a taj proces je već od ranije u toku, dok je sada dodatno dinamizovan.
Dovoljno se podsjetiti na Ekonomski forum u Vladivostoku, na kojem je “Gasprom” sa kineskim državnim energetskim divom sklopio ugovor o izgradnji još gasovoda “Snaga Sibira dva”, i onim preko Mongolije, koji će koristiti nalazišta iz zapadnog Sibira.
Gotovo isto dogodiće se i sa ruskom naftom, koje se EU u sklopu svog šestog sankcijskog paketa odrekla /one koja stiže tankerima/, dok će nafta kroz naftovode i dalje slobodno teći zbog velike zavisnosti pojedinih članica EU od ruskih energenata.
Glavnina ruske nafte završiće na azijskim tržištima, dok će EU nastojati da to kompenzuje uvozom sa Bliskog istoka i Meksičkog zaliva /američka nafta/.
Sve će to, naravno, povećati njenu cijenu s obzirom na produženje ruta snabdijevanja, ali i nedostatak raspoloživih tankera.
Opasna energetska “igra” pretvorila su u pravi energetski rat. Sada je već nebitno ko je i u čemu pogriješio tj. omogućio da do ovoga dođe.
– Stvar bi trebalo žurno pokušati popraviti, jer se, prema svemu sudeći, radi o nepovratnom procesu u kojem će /oko toga se već slažu svi svjetski analitičari/ daleko najveću cijenu platiti EU – navodi “Geopolitika”.
