Savjet za implementaciju mira (PIC) zasijedaće sutra u Sarajevu, a jedna od tema kako mediji spekulišu mogla bi biti i uloga, pa i budućnost OHR.
Uposljednjih nekoliko dana pojedini mediji izvjestili su da su pojedine zemlje EU počele razgovore o statusu OHR. Navodno, na stolu su tri opcije, od zatvaranja, preko izmještanja, do smanjenja ovlaštenja, jer kako stvari sada stoje, Bosna i Hercegovina u Evropsku uniju i u pregovore ne može da uđe na ovaj način. Tačnije, može, ali to će biti jako teško, gotovo nemoguće, što su shvatili i u samoj Evropkoj uniji koja je najbliža tome da se u nekoj minimalnoj mjeri smanje ovlaštenja. Ovom prijedlogu, kako su prenijeli mediji, usprotivila se Amerika koja želi da zadrži sadašnju moć OHR, a preko kojeg praktično upravlja i Bosnom i Hercegovinom. Zbog svega ovoga, odnosi OHR i Delegacije EU u BiH nisu baš na visokom nivou, a o tome se u Bosni i Hercegovini priča već mjesecima unazad.
Majkl Marfi, američki ambasador u BiH komentarisao je pisanja medija, potvrđujući praktično ono što se spekuliše a to je da je Amerika protiv ukidanja OHR, naglašavajući da su SAD apsolutno za ostanak i korištenje bonskih ovlaštenja.
Sam Kristijan Šmit, kojeg institucije Republike Srpske ne priznaju za visokog predstavnika, demantovao je tvrde da se vode razgovori o smanjenju ovlaštenja OHR ili izmještanju kancelarije, međutim rekao je da postoji potreba da se prilagodi uloga međunarodne uprave u BiH zbog evropskih integracija.
– Razgovarali smo o tome kako možemo kombinovati evropske integracije BiH i prisutnost Kancelarije visokog predstavnika – rekao je Šmit.
U suštini, prema pisanju medija, kada je riječ o sudbini OHR, Evropa i Amerika poprilično su podijeljenje, jer s jedne strane, evropske zemlje bi Bosnu i Hercegovinu koja sama odlučuje o svojoj sudbini, dok s druge strane Amerika je za snažnu ulogu OHR, a preko kojeg praktično upravljaju svim procesima unutar Bosne i Hercegovine.
Da sama Evropa ne gleda baš blagonaklono na OHR i bonska ovlaštenja moglo se zaključiti i iz saopštenja Evropske unije koje je potpisao Petar Stano, potparol za spoljne poslove i bezbjednosnu politiku, a koji je u suštini kritikovao odluku Kristijana Šmita da nametne izmjene Izbornog zakona BiH.
– EU podsjeća da se izvršna ovlaštenja visokog predstavnika trebaju koristiti isključivo kao krajnja mjera protiv nepopravljivih nezakonitih radnji. EU očekuje od domaćih vlasti da provedu potrebne reforme kojima će se osigurati da se izbori provedu u skladu sa evropskim standardima – napisao je Stano.
Upravo je korištenje bonskih ovlaštenja bez kojih SAD ne žele da ostanu BiH, kamen spoticanja unazad nekoliko godina. Gotovo sve ijedna politička kriza, a zbog kojih BiH poprilično zaostaje na evropskom putu, počela je upravo zbog korištenja tih ovlaštenja, odnosno nametanja zakona. Posljenja kriza izazvana je nametanjem Izbornog zakona BiH, i praktično od tada u BiH je sve stalo, iako su prije toga, lideri koji čine vlast na nivou BiH uspjeli dogovoriti nekoliko zakona neophodnih za evropski put BiH.
Inače, sam PIK koji danas zasjeda još 2008. godine postavili su pred BiH zahtjeve koje organi BiH trebaju ispuniti prije zatvaranja OHR. Ti zahtjevi nazvani “5+2”, odnosno pet ciljeva i dva uslova postavljeni su tako da je u ovim političkim okolnostima gotovo nemoguće govoriti o njihovom ispunjenju.
Kao ciljevi postavljeni su: prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih nivoa vlasti, prihvatljivo i održvio rješenje za vojnu imovinu, potpuno provođenje Konačne odluke za BrčkoFiskalna održaviost koja podrazumijeva utvrđivanje stalne metodologije za utvrđivanje koeficijenata za raspodjelu prihoda od UIO i osnivanje Fiskalnog nacionalnog savjeta, te zaživljavanje vladavine prava.
Kao uslovi postavljeni su: potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, pozitivna procjena situacije u BIH od strane Upravnog odbora PIK utemeljena na punom poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma, pišu Nezavisne novine.
U suštini, zahtjevi su postavljeni na takav način da i kada se ispune nije garancija da će OHR biti zatvoren, jer na kraju, sve opet zavisi od nečije procjene.
