Glasači u SAD izlaze na birališta 5. novembra da bi izabrali sljedećeg predsjednika.
Izbori su u početku bili revanš 2020. godine, ali je sve vraćeno na početak u julu kada je predsjednik Džo Bajden završio svoju kampanju i podržao potpredsjednicu Kamalu Haris.
U mjesecima koji su prethodili Bajdenovoj odluci da ispadne iz utrke, ankete su stalno pokazivale da on zaostaje za bivšim predsjednikom Donaldom Trampom. Iako hipotetički u to vrijeme, nekoliko anketa sugerisalo je da Haris neće proći mnogo bolje. Ali trka se zaoštrila nakon što je krenula u kampanju kada je uspostavila malu prednost u odnosu na svog rivala u prosjeku nacionalnih anketa, koju je od tada zadržala.
Haris je dosegla 47 odsto tokom četverodnevne konvencije svoje stranke u Čikagu, koju je završila 22. avgusta govorom u kojem je obećala “novi put naprijed” za sve Amerikance. Njen rejting se od tada veoma malo pomijenio.
Trampov prosjek je takođe ostao relativno stabilan, krećući se na oko 44 odsto, a nije bilo značajnog povećanja nakon što je dobio podršku Roberta F. Kenedija, koji je okončao svoju nezavisnu kandidaturu 23. avgusta.
Iako su ove nacionalne ankete koristan vodič o tome koliko je kandidat popularan u cijeloj zemlji, one nisu nužno dovoljan indikator da se predvidi rezultat izbora. To je zato što SAD koriste sistem elektorskog koledža da biraju svog predsjednika, tako da osvajanje najvećeg broja glasova može biti manje važno od toga gdje su osvojeni. Postoji 50 država u SAD-u, ali pošto većina njih skoro uvijek glasa za istu stranku, u stvarnosti postoji samo nekolicina gdje oba kandidata imaju šanse za pobjedu. To su mjesta na kojima će izbori biti dobijeni i izgubljeni i poznata su kao kolebljive države.
Trenutno su ankete veoma tijesne u sedam kolebljivih država, zbog čega je teško znati ko zaista vodi. Ima manje državnih anketa nego nacionalnih, tako da imamo manje podataka za preciznu procjenu, a svaka anketa ima marginu greške što znači da brojevi mogu biti veći ili manji.
Kako stvari stoje, nedavne ankete pokazuju da u nekim državama dva kandidata razdvaja manje od jednog procentnog poena. To uključuje Pensilvaniju, koja je ključna jer ima najveći broj elektorskih glasova u ponudi i stoga olakšava pobjedniku da dostigne potrebnih 270 elektorskih glasova.
Pensilvanija, Mičigan i Viskonsin su svi bili demokratska uporišta prije nego što ih je Tramp preokrenuo u svoju korist na svom putu ka osvajanju predsjedničke pozicije 2016. Bajden ih je ponovo preuzeo 2020. godine i ako Haris može učiniti isto ove godine, ona će biti na putu da pobijedi na izborima.
U znak toga kako se trka promijenila otkako je Haris postala kandidat demokrata, na dan kada je Džo Bajden napustio trku, zaostajao je za Trampom u prosjeku za skoro pet postotnih poena u ovih sedam kolebljivih država.
U ovom trenutku, ankete pokazuju da su Kamala Haris i Donald Tramp unutar nekoliko procentnih poena jedan od drugog i na nacionalnom i u kolebljivim državama, a kada je trka tako blizu, vrlo je teško predvidjeti pobjednike.
Ankete su potcijenile podršku Trampu i 2016. i 2020. Anketne kompanije pokušaće riješiti taj problem na više načina, uključujući kako da njihovi rezultati bolje odražavaju sastav biračke populacije.
Ta prilagođavanja je teško ispraviti i anketari i dalje moraju da nagađaju o drugim faktorima kao što je ko će se zaista pojaviti na glasanju 5. novembra, piše BBC.
