Postoje izvještaji da su se nacisti zgražavali nad metodama ubijanja ustaša. Takmičenja u klanju, inovatnivni metodi ubijanja bolesnih, žena i djece postala su odlika koje se ni danas njihovi potomci ne stide. Ideje Ante Starčevića koje je Ante Pavelić obogatio idejama hrvatskog nacionalizma su se otelotvorile u najmonstruozniju klanicu poznatu našoj civilizaciji, a koliko je duboko ukorijenjen taj fenomen nam svjedoči i danas javno propagiranje tih elemenata u etnički čistoj Hrvatskoj državi.
O kakvoj se kolgomeratu javi i kako će se zahvaliti Srbima za slobodu koju su im podarili nakon Prvog svjetskog rata najbolje je govorio Jovan Dučić stihovima „S tuđinskom si kamom puzio po blatu, S krvološtvom zvera, pogane hijene, Da bi mučki udar s leđa dao Bratu, I ubio porod u utrobi žene. Još bezbrojna groblja zatravio nisi, A krvavu kamu u nedrima skrivaš, Sa vješala starih novi konop visi, U sumraku uma novog gazdu snivaš.“
Čitava Nezavisna Država Hrvatska je bila logor za naš narod.
Samo neki od brojnih i velikih stratišta su Jasenovac, Stara Gradiška, Stupačinovo Logor na ostrvu Pagu, sastojao se iz dva dijela: logor Slana i logor Metajna, Đakovo, Gospić, Jadovno, Caprag, Lepoglava, Danica u Koprivnici, Kerestinec, Kruščica – kraj Travnika, logor blizu Zlatara (u hrv. Zagorju), uglavnom za žene i djecu, Jastrebarsko logor za djecu, Vila Luburić, dečji logor u Livnu i Donja Gradina i mnogi brojni. NDH je izmislila i posjedovala logore za djecu, one koje nisu prekrstili i od njih napravili nove Janjičare njih su najsvirepije moguće poklali i satrali im porijeklo i potomstvo.
Jasenovac je jedini koncentracioni logor za masovno istrebljenje u zabilježenoj istoriji iz kog su se oslobodili sami logoraši. Proboj je odlučen iz najvećeg očaja, oko 600 logoraša je krenulo, a samo 117 preživjelo proboj. Nezapamćen zločin Srbi su zaboravili i zbratimili su se sa svojim dželatima.
U ime Jugoslavije pod komandom Josipa Broza Tita zaboravili smo naše jame, naša stratišta, pepeo smo prosuli po krvi predaka i tako osigurali da se prolije i krv potomaka. Onaj ko nakon Jasenovca zaspe na Titovoj klupi, budi ga Oluja. MASPOK, ali i stalno tinjanje ustaštva najavilo je nova stradanja. Jasenovac je postao ogledalo savremene Hrvatske države, zato se i desila Oluja. Kame žedne krvi su se ponovo pokrenule svoju zločinačku mašineriju. Srbi su pružali otpor, ali kao i 10. aprila 1941. godine tako je i sada Zapadni svijet opet bio na strani dželata. Potomci logoraša su protjerani sa svoga vekovnog ognjišta.
Da se ne bi ponovili Jasenovac i Oluja, bitno je da se sjećamo, da pamtimo i da sebe opominjemo.
