Sijede glave, poslije skoro trideset godina, u nekoliko sekundi oči se napune suzama a knedla stane u grlu Stanku Momčiloviću kada se prisjeća bježanja iz rodne Udbine u Lici, u koloni Petrovačkom cestom 1995. godine. Slike i emocije, priča, vraćaju se kao da je juče bilo.
“To je trajalo sedam, osam dana kao čitava vječnost. Nekih detalja ne, a sjećam se tih zvukova, toga pucnja”, priča nam Stanko Momčilović iz Udbine i dodaje:
“Danas mi nije jasno kako sa dvoje male djece, ajmo tako reći pa i bezbolno i normalno nakon osam dana stigli u Beograd”.
Ljeto poslije drugog razreda gimnazije Nataša Drakulić pamtiće dok je živa. Trebalo je biti najbezbrižnije, a bilo je ljeto u kome se iz korijena promijenio njen život. Bila je djevojčica od 16 godina i samo koji kilometar dalje kada su hrvatski migovi bombardovali kolonu u kojoj je bila.
“Meni je najgore bilo što su moji roditelji… Umro je od posljedica ranjavanja”, prisjeća se s bolom u glasu Nataša.
Hrvatska avijacija bombardovala je kolonu 7. i 8. avgusta, tada je poginulo 12 ljudi, među njima i četvoro djece. Prije dvije godine pokrenut je sudski postupak u Beogradu, ali sve stoji u mjestu.
“Ali nema dokaza da su im pozivi uručeni, ili bar pokušani biti uručeni. Neće to nikada ni biti jer je hrvatska Vlada na službenom sajtu svom, čim je stigla ta zamolnica, mi beogradsku optužnicu ne priznajemo i nećemo postupati po tim zamolnicama iz Srbije”, rekao je Savo Štrbac, direktor Informaciono-dokumentacionog centra “Veritas”.
U “Oluji” je sa vjekovnih ognjišta protjerano više od 220.000 Srba.
“Ovo mjesto pokazuje da hrvatska vojska koja je izvršila agresiju Republiku Srpsku 1995.godine imala je genocidnu namjeru, jer avijacija je ovdje napala kolonu civila koja se povlačila iz RSK i ovo mjesto je naša vječita opomena”, kaže Željko Budimir, izaslanik predsjednika Republike Srpske.
Krst na Petrovačkoj cesti najveća je opomena i podsjetnik za Krajišnike koji su u koloni, silom rata, napustili svoje kuće i imanja. Mnogi više nikada nisu prošli Petrovačkom cestom, a kamoli kročili na svoj kućni prag.
