Zoran Meter: Putin na čelu Rusije i nakon 2024. – pod ovim uslovima

POLITIKA
cover

Mnoge od tih kriza biće zaoštrene, a vrlo lako mogu izbiti i druge, u različitim dijelovima svijeta – uključno i onima koji su od sigurnosnih kriza desetljećima bili „imuni“ – poput Europe – ukuljkane u svom lagodnom životu i dosegnutom životnom standardu na kojega je ostatak svijeta godinama gledao s neskrivenom zavišću i čežnjom. Umjesto daljnjeg homogeniziranja na načelima koja su joj takvu blagodat i osigurala, EU elita se okrenula „političkom hedonizmu“, odbacila Boga  i krenula prema različitim ideološkim i protuprirodnim eksperimentima koje je vrlo brzo podignula i na zakonski nivo, i pod prisilom nametnula svim državama-članicama, potkupivši prethodno njihove političke elite i stavivši ih u funkciju osiguranja primarno svojih a ne nacionalnih interesa. Time je i počeo proces europske samorazgradnje koji će sada biti teško zaustavljiv, kao što se teško mogao zaustaviti i raspad SSSR-a. Ideološka eksperimentisanja i odbacivanje Boga i porodice kao temeljne ćelije svakoga društva – provjeren su recept za njegovu propast.

Sudeći prema nedavno navedenim uslovima od strane portparola ruskog predsjednika Dmitrya Peskova, aktuelni ruski čelnik Vladimir Putin vrlo lako bi mogao učestvovati i na slijedećim predsjedničkim izborima u Ruskoj Federaciji, koji se održavaju 2024. godine. Naime, Peskov je izjavio kako Putinovo učestvovanje na tim izborima zavisi od sljedećih  faktora: o stanju svjetske ekonomije, posljedicama koronavirusa i regionalnim sukobima.

Na utočnjeno pitanje novinara, znači li to da je Putin promjenio svoj stav o broju predsjedničkih mandata zbog stanja u svijetu i vezano uz Rusiju, njegov glasnogovornik Peskov odgovorio je potvrdno, dodavši i slijedeće: „Norma o ograničenom broju mandata ostaje u Ustavu i neće nestati, a ovaj izuzetak za aktualnog predsjednika ima jednokratni karakter.“ Kazao je kako je stanje u čitavom svijetu postalo manje stabilno negoli je to bilo u prethodnim razdobljima Putinovih kandidatura.

Podsjećam kako je ruski parlament –Duma, u utorak, u drugom čitanju odobrio Zakon o promjeni Ustava, u koji je uključen i prijedlog zastupnice iz stranke „Ujedinjena Rusija“, kojim se aktualnom predsjedniku omogućuje učestvovanje na slijedećim izborima. Taj je zakon u srijedu usvojio i gornji dom parlamenta – Savjet Federacije. Nakon toga dokument je predan na razmatranje regionalnim tijelima vlasti, koji su ga već prihvatili. U subotu, 14. ožujka, Zakon o ustavnim promjenama potpisao je i predsjednik Putin te ga sada još mora odobriti Ustavni sud (u što nema sumnje), nakon čega će se u travnju održati sveruski nacionalni referendum na kojemu će za usvajanje Zakona trebati natpolovična većina glasova izišlih birača.

Evo zašto će Putin opet u izbornu utakmicu:


 

A sada ću, jednog po jednog, ukratko proanalizirati svaki od gore navedena tri čimbenika, nužna za Putinovu odluku o svom reizboru, nakon čega neće biti teško zaključiti kako će se on iznova kandidirati za prvog čovjeka Ruske Federacije. Jer Putin je, usprkos golemoj moći koju uživa, uvijek legalist i traži zakonite načine za sve poteze koje vuće, a ako ih nema, prije povlačenja ih nastoji osigurati kroz legalnu proceduru (naravno, pritom se obilato korsiteći i  moći koju ima).

Prvo, ako se uzme u obzir da mnogi analitičari predviđaju novu globalnu recesiju već do kraja 2020. godine i koja će trajati tko zna do kada, a njezine se negativne posljedice mogu osjećati godinama (kao što je to bilo i s velikom krizom 2008.g.), jasno je kako će Putin, očito, još imati puno posla. Jer Rusija se, osim što je još uvijek prilično osjetljiva na različite ekonomske i financijske potrese (iako znatno manje nego je to bilo do 2014.g., od kada se počela sustavno pripremati za predstojeću veliku krizu) i dalje nalazi pod snažnim sankcijskim pritiskom kojemu se ne nazire kraj. Štoviše, puno je izglednije kako će sankcije Rusiji ostati zauvijek. Jer zapadne (čitaj američke) sankcije samo su dozvoljeni oblik rata protiv Rusije s obzirom da onaj klasični – vojni – nije moguće primjeniti bez golemih rizika po sve strane. Kraj sankcija uslijedio bi kada bi Rusija prestala biti Rusijom, izjavio je ovih dana jedan ugledni američki analitičar, jasno napominjući o čemu se tu radi, aludirajući na želje Zapada, prije svega SAD-a, za smjenom ruske vlasti i odustajanje te zemlje od vođenja samostalne vanjske politike.

Drugo, s obzirom na to kako se razvija stanje s pandemijom koronavirusa i sveopštom panikom s njim povezanom, već je i sada jasno kako će i taj čimbenik imati vrlo negativne posljedice po ukupno svjetsko gospodarstvo. Ukoliko tome pridodamo i nedavno pokrenuti „veliki naftni rat“ između Saudijske Arabije, Rusije i SAD-a, jasno je kako će on biti samo dodatni generator i akcelerator predstojeće velikem krize.

I treće, političke i sigurnosne krize diljem svijeta ne samo da se neće riješiti u nadolazećem kratkoročnom razdoblju (što bi, onda, Putinu omogućilo spokojan odlazak s vlasti nakon 2024.g. i uživanje u blagodatima političke mirovine zbog uvjerenosti da je Rusiju za sva vremena čvrsto pozicionirao u same temelje budućeg svjetskog poretka), već će, vrlo vjerojatno, mnoge od njih biti zaoštrene, a vrlo lako mogu izbiti i druge, u različitim dijelovima svijeta – uključno i onima koji su od sigurnosnih kriza desetljećima bili „imuni“ – poput Europe – ukuljkane u svom lagodnom životu i dosegnutom životnom standardu na kojega je ostatak svijeta godinama gledao s neskrivenom zavišću i čežnjom. Umjesto daljnjeg homogeniziranja na načelima koja su joj takvu blagodat i osigurala, EU elita se okrenula „političkom hedonizmu“, odbacila Boga  i krenula prema različitim ideološkim i protuprirodnim eksperimentima koje je vrlo brzo podignula na zakonski nivo, i pod prisilom nametnula svim državama-članicama, potkupivši prethodno njihove političke elite i stavivši ih u funkciju osiguranja primarno svojih a ne nacionalnih interesa. Time je i počeo proces europske samorazgradnje koji će sada biti teško zaustavljiv, kao što se teško mogao zaustaviti i raspad SSSR-a. Ideološka eksperimentiranja i odbacivanje Boga i porodice kao temeljne čelije svakoga društva – provjeren su recept za njegovu propast.

Zato, poučeni vlastitim greškama iz prošlosti i gledajući u što se sada pretvara Europska unija čineći slične greške, Putin u budući ruski ustav vraća vjeru u Boga (ne dirajući u različitost konfesija), sprječava zakonsko sklapanje homoseksualnih brakova i njihovo usvajanje djece, ruskom narodu  po prvi put daje titular državotvornog naroda unutar RF, a ruski jezik službeno će biti definiran kao prvi i obvezan jezik u obrazovnim institucijama u svim dijelovima zemlje (naravno, uz daljnje osiguranje učenja i jezika nacionalnih manjina u regijama u kojima one čine većinu stanovništva).

Ovi potezi kod tradicionalnih nesimpatizera Rusije diljem svijeta (bilo onih po zadatku, bilo onih po uvjerenju ili predrasudama) itekako će izazvati (i već izazivaju) nezadovoljstvo, ne iz razloga što s tim ustavnim promjenama nešto nije u redu, ili su one „retrogradne“ s obzirom na veličanje Boga i tradicionalne porodice, a negiranje pojedinih homoseksualnih prava koja su u mnogim zemljama Zapada već etablirana, već najviše zato što one imaju za cilj učvršćenje stabilnosti Rusije i osiguranje mehanizama i zakonitih ovlasti budućim vladama u poduzimanju nužnih mjera za očuvanje unutarnjeg mira i stabilnosti s obzirom da su to ruski građani odlučili na referendumu (naravno, uz pretpostavku da referendum uspije) zbog čega se one neće moći interpretirati niti mijenjati na način kako se to kojem političaru ili političkoj stranci bude htjelo ili svidjelo (moći će se, ali samo uz neki novi referendum). I odatle na Zapadu proizlaze svi strahovi od Putinovih ustavnih promjena, a ne zbog njihovih želja da se Rusima ponovo (nakon neuspjelog eksperimenta 90.-tih godina prošlog stočjeća) uvede demokracija zapadnoga tipa koja bi im onda trebala osigurati i zapadne standarde. Jer za Ruse i njihov standard Zapad, budimo iskreni, nikada i nije bilo briga.

Demokraciju različito promatraju na Zapadu i u Rusiji

Danas se u Rusiji postavlja važno pitanje, o tome, što je u ovom trenutku važnije: puko inzistiranje na očuvanju formalne demokracije i na njezinim načelima utemeljenih zakona i njihovoj nepromjenjivosti, ili očuvanje stabilnosti zemlje i društva u uslovima  teško predvidljivih, opasnih globalnih geopolitičkih i geoekonomskih  procesa i rastućih sigurnosnih kriza?

Odgovor na ovo pitanje za sada se primarno kreće u smijeru onog drugog. A to drugo imaće za posljedicu Putinovo kandidovanje za novi predsjednički mandat (nakon čijega bi isteka on postao i najdugovječniji vladar te zemlje u njezinoj povijesti) jer, slagao se s tim netko ili ne, jedino Putin Rusiji može osigurati stabilnost u sadašnjim i predstojećim turbulentnim globalnim vremenima, a najmanje što zemlji sada treba je nova borba za vlast, bolna preslagivanja društvenih elita i unutarnja politička destabilizacija.

Uostalom, mnogi Rusi, koji podupiru Putina, vrlo često postavljaju pitanje o samom smislu demokracije kada je riječ o ograničenju nečije mogućnosti za dobivanje statusa predsjedničkog kandidata s obzirom na broj njegovih prethodnih mandata. Nije li i smisao demokracije upravo osiguranje volje naroda, pa ako narod nekoga želi onda nisu bitne zakonske odredbe vezane uz maksimalni broj mandata. Jer, smatraju oni, najvažnije u svemu je da narod sam na izbornim listićima ima slobodnu mogućnost zaokruživanja onoga kandidata kojega želi.

S jedne strane logičan je to upit, dok je, s druge strane, isto tako jasna intencija zakonodavca vezano uz ograničenje broja predsjedničkih mandata s obzirom na veliku koncentraciju moći, koja se, u suprotnom, može naći u rukama jednog čovjeka. Naravno, najvažnije u svemu tome (ako gledamo čisto s interesa običnih ljudi) ipak je pitanje kakav je predsjednik i kao vladar i kao osoba. Jer i s demokratski određenim ograničenjima u broju uzastopnih (i ukupnih) mandata, neki, na taj način izabrani predsjednik svojoj zemlji može prouzročiti toliko štete da je ona kasnije teško popravljiva (pogledajmo samo Hrvatsku i što je od nje, njezinog suvereniteta i stabilnih unutarnjih odnosa ostalo nakon dvostrukog, zakonski (prema uvriježenim zapadnim demokratskim standardima) ograničenog mandata bivšeg predsjednika Mesića: velike ideološke podjele unutar prethodno relativno stabilnog i jedinstvenog nacionalnog korpusa kao proizvoda Domovinskog rata, potaknute Mesićevim pljuvanjem po Tuđmanu, „uskrsnućem“ Tita i retrogradnih ideologija, i srozavanjem svih nacionalnih vrijednosti na nivo toga da se više, zapravo, niti ne zna koji su to ključni elementi oko kojih bi se naši građani trebali okupljati i za njih zauzimati kao zalog za bolje sutra). Dok, s druge strane, neki predsjednik koji vlada voljom naroda iskazanoj na izborima (i bez spomenutih zakonskih ograničenja u broju mandata), ako iskreno voli svoju zemlju i svoj narod, a pritom svoju dužnost shvaća ozbiljno, može učiniti jako puno dobroga. A upravo je to Putin učinio za Rusiju, smatra danas ogromna većina Rusa, neovisno o ovom ili onom trenutačnom stupnju njegove političke popularnosti. A što o tome misli netko izvana ionako nije važno jer je to rusko unutarnje pitanje, kao što je pitanje tko će biti na čelu SAD-a isključivo stvar samih Amerikanaca. Osim ako u svijetu (uz iznimku građana SAD-a), još uvijek ima onih koji stvarno vjeruju kako Amerikancima predsjednike bira Rusija hakerskim i drugim tajnim operacijama, pritom zaboravljajući čiji su proizvod i pod čijom se „palicom“ pokreću tzv. obojane revolucije kojima se prema potrebi mijenjaju vlade diljem svijeta, kao i različlite NVO koje u tome na ovaj ili onaj način redovno učestvuju.

 

 

Izvor: Geopolitika.news

KOMENTARI

chat

IZDVOJENE VIJESTI

VIC DANA

joke

Dolazi Piroćanac kući, pa kaže ženi: • Ponovo poskupeo benzin! • Pa šta to tebe briga kad nemaš auto! • Nemam auto, ali imam upaljač.

SUDOKU

sudoku

Postoji greska

Čestitamo, uspješno ste rijesili sudoku!

1 2 3 4 5
6 7 8 9 x

VRIJEME

weather
BANJA LUKA VRIJEME