Kao da je nacrtan na moru, tek dva kilometra od grada Hvara nalazi se Pokonji Dol, ostrvce na kojem ponosno stoji svjetionik iz 1872. godine.
Sa svojih nekoliko stotina metara obale (470) i tek 150 metara širine, taj je otok kao kakav ukras plavetnila i jedan od omiljenih motiva umjetnika koji se nađu u Hvaru. Zbog svog gotovo nestvarnog izgleda Pokonji Dol redovno izaziva znatiželju kod domaćih i stranih gostiju.
Krenete li iz grada šetalištem uz more prema Franjevačkom samostanu i Križnom ratu, simpatično ostrvo možete pratiti pogledom, sjesti na jednu od klupa na putu prema istoimenoj plaži i posegnuti za njim rukom jer se čini tako blizu.
Pokonji Dol mnogim je nautičarima početak rute na putu prema Korčuli, Lastovu i Mljetu, ali i svjetlo sigurne zavjetrine na povratku. Kad se tek izgradio, svjetionik je bio tek lučko svjetlo vidljivo s udaljenosti od tek koje nautičke milje. Svjetlo je s vremenom automatizovano, a za svjetioničarima koji su tamo živjeli s porodicama nema više potrebe.
Zajedno s načičkanim škojima pred jugozapadnom obalom ostrva Hvara, Pokonji Dol čini grupu Paklenih ili Paklinskih otoka. Iako ime može navući na krivi trag, pa neko pomisli da naziv duguju paklenoj vrućini, odgovor je u borovoj smoli – paklini. Ta se smola koristila kao zaštitni premaz za drvene brodove i čamce. Pokonji Dol upravo je najistočnija tačka te gruope ostrva, dok je na zapadu Veli Vodnjak, sjeverno stoji rt Močiguzica na Svetom Klementu, a najjužnija tačka se nalazi na ostrvcu Stambedar.
(Punkufer.hr)
