Iako je udio žena u stanovništvu Bosne i Hercegovine veći od 50 odsto, njihovo učešće u vlasti je daleko ispod toga.
Rezultati opštih izbora 2022. godine koje je objavila Centralna izborna komisija BiH (CIK BiH) svjedoče u prilog tome da se trend smanjivanja broja žena u najvećim zakonodavnim tijelima u Bosni i Hercegovini nastavlja.
Tako je od ukupno 42 zastupnika/ce u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH ovoga puta tek sedam žena. Poređenja radi, u sazivu ovog zakonodavnog tijela u mandatu 2018-2022. godina bilo ih je 11.
Situacija u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NS RS) još je nepovoljnija. Naime, među 83 izabrana/e delegata/kinje našlo se tek 15 žena, što je tri manje nego u prošlom mandatu, što je zabrinjavajuće, nije zanemarivo i otvara brojna pitanja o uzrocima.
Prema podacima Centralne izborne komisije BiH, na opštim izborima koji su održani 2. oktobra prošle godine bilo je 7.258 kandidata za pet nivoa vlasti, od kojih je 3.058 žena, što čini 42,1 odsto.
Samra Filipović Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine, mišljenja je da, iako su kvote koje sadrži Izborni zakon BiH doprinijele povećanju broja žena, ipak nisu rezultirale ravnopravnim učešćem jer je efekat ove kvote ograničen dizajnom izbornog sistema.
“Naime, u Bosni i Hercegovini se za izbore primjenjuje sistem otvorenih lista i preferencijalnog glasanja koji se ne smatra ‘women friendly’. Takođe, ograničavajući fakor je i uticaj rodnih predrasuda i stereotipa prisutan kod biračkog tijela, ali i kod političkih partija, koje daju manje prilika članicama na mjestima odlučivanja u strankama, zakonodavnim tijelima i izvršnoj vlasti. U situaciji kada su žene zastupljene sa tek negdje oko 20 odsto u tijelima zakonodavne vlasti, a u izvršnoj vlasti i drugim izabranim tijelima još i daleko manje, jasno je da je situacija daleko ispod zakonskog minimuma”, istakla je Filipović Hadžiabdićeva.
U Bosni i Hercegovini zakonski okvir, na papiru, garantuje i štiti prava žena, te ravnopravnost muškaraca i žena u javnom i političkom životu.
Bar u ovom zakonskom okviru BiH je ostvarila ogroman napredak, pa je naš sistem gotovo u potpunosti usaglašen sa zahtjevima Evropske unije.
Naime, Zakonom o ravnopravnosti polova u BiH je postavljen cilj ravnopravnog učešća sa obavezom djelovanja ako je jedan pol zastupljen sa manje od 40 odsto. Usvojena je kvota za liste kandidata u Izbornom zakonu BiH, koja je usklađena sa Zakonom o ravnopravnosti polova u BiH.
“Različita istraživanja su pokazala da biračko tijelo češće smatra da su ‘muškarci bolje političke vođe’ i da ‘ih treba birati prije nego žene’. Takvi stereotipi i predsrasude zastupljeni su i kod političkih partija, što ima uticaja na položaj žena na mjestima donošenja odluka”, rekla je Filipović Hadžiabdićeva.
Kako dodaje, procjena rodne ravnopravnosti u političkom životu BiH koju su proveli Misija OEBS-a u BiH, ODIHR i Agencija za ravnopravnost polova Ministarstva za ljudska prava i izbjeglica BiH, pokazala je da većina statuta i drugih dokumenata parlamentarnih političkih stranaka u BiH sadrži formalne mjere za ravnomjernu zastupljenost osoba različitog pola u strukturama političkih stranaka, koje su uglavnom deklaratorne prirode i da je na terenu stanje potpuno drugačije.
Da još puno treba da se radi na polju ravnopravnosti polova u politici BiH, mišljenja je i Tanja Vukomanović, poslanica PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
“Koliko god zakon nametao zastupljenost žena na listama i koliko god to bilo korisno, nije dovoljno. Ženama osim brojeva na listama treba mjesto za stolom za odlučivanje u partijama, samim tim veća vidljivost i prilika da pokažemo svoje kvalitete. Da pokažemo da nam građani mogu vjerovati”, istakla je Vukomanovićeva.
Dodaje i da je velika odgovornost na političkim partijama, jer žene često nemaju priliku da se dokažu.
“Čast izuzecima, ali da nema zakonski nametnutih obaveza, vjerujem da neke partije ne bi nijednu ženu stavile na listu. Ima onih koji, bez obzira na broj koji kandidatkinja dobije na listi, na plakate i političke emisije stavljaju i šalju isključivo muškarce, jer su oni ipak ti koji su mahom u organima stranke. Nažalost, žene u emisijama gledamo uglavnom kada je tema – žene u politici. Ima tu dosta do našeg balkanskog mentaliteta, koji se i dalje vodi tim da je politika muški posao i žene stavlja u drugi plan, ali ima i do nas samih. Ako se nećemo izboriti za sebe, neće niko drugi”, objasnila je Vukomanovićeva.
Žene su obavljale i obavljaju mnoge važne funkcije, no to očigledno nije dovoljno. Anja Ljubojević, poslanica SNSD-a u Narodnoj skupštini RS, osvrnula se na to da smo u BiH imali premijerku, predsjednicu, sada i srpskog člana Predsjedništva ženu, predsjedavajuća Vijeća naroda je bila žena, mnogo direktorica važnih institucija, koje su zaista kvalitetno obavljale svoj posao.
“Na sve načine pokušavamo povećati učešće žena u politici. Aktiv žena kroz stranku pokušava osnažiti žene za preuzimanje važnih uloga u društvu. Ne treba se lagati i reći da je isto ženama i muškarcima. Startne pozicije nisu iste”, objasnila je Ljubojevićeva, koja je i potpredsjednica najvišeg zakonodavnog tijela u Srpskoj.
Kako dodaje, od žene se traži da se dokaže na svim poljima. Pogotovo da se ostvari u ulozi porodične žene, odnosno majke.
“Za muškarca niko ne pita da li mu je to drugi brak i plaća li alimentaciju djeci. Ovo je pogrešna percepcija jer danas, nažalost, mnogo žena iz zdravstvenih razloga ne može da se ostvari u toj ulozi. Ne želim čak ni spominjati nekoliko sporadičnih slučajeva gdje su pojedini pokušali da umanje moje šanse zato što sam žena. Takvi me motivišu da im pokažem da je najvažnije kakav je ko čovjek, a razlike poput pola, vjere, nacije itd. su apsolutno nebitne”, zaključuje Ljubojevićeva.
