Optužbe koje posljednjih dana razmjenjuju vlast i opozicija u Republici Srpskoj spadaju u primjere klasične političke propagande čiji je jedini cilj što više ocrniti protivnika.
Ovo za Srpskainfo kaže Cvijetin Milivojević, politički analitičar i direktor PR agencije „Pragma“ iz Beograda, komentarišući navodne inkriminišuće „dokumente“ i optužbe kojima su u posljednje vrijeme posebno izloženi kandidati vlasti i opozicije za predsjednika Republike Srpske Milorad Dodik i Jelena Trivić.
Ističući da je prljava predizborna kampanja postala „specijalitet“ ovih prostora, Milivojević podsjeća da je prije objavljivanja u javnosti kontroverznog dokumenta koji, navodno, dokazuje da je kandidat PDP za predsjednika Srpske Jelena Trivić američki „plaćenik“, opozicija iznosila i još uvijek iznosi teške optužbe na račun lidera SNSD.
– O Dodiku se svih ovih godina iz redova opozicije svašta moglo čuti. Od toga da je došao na vlast na NATO tenku, pa do toga da je hrvatski špijun, što je u posljednje vrijeme postala i najčešća opaska zbog nekih njegovih političkih poteza. Na drugoj strani sad imate taj papir o Trivićevoj, čija se vjerodostojnost dovodi u pitanje zbog brojnih pravopisnih grešaka koje ne priliče jednom takvom dokumentu – kaže Milivojević.
On zaključuje da se takva vrsta kampanje nikako ne može nazvati primjerenom, iako je ona, prema njegovim riječima, postala karakteristična za ovdašnje političke subjekte.
– Ni priča o Dodiku kao hrvatskom agentu, niti priča o Trivićevoj kao američkom plaćeniku ne priliče ozbiljnoj političkoj kampanji. Ozbiljne kompanije koje se bave političkim marketingom, ozbiljni konsultanti i agencije, to sebi nikad ne bi dozvolili. Ovo su klasični primjeri brutalne političke propagande – ističe Milivojević.
Dodaje da su birači u Republici Srpskoj i BiH već navikli na takvu vrstu propagande te da nije isključeno da će se slične, možda čak i teže optužbe na račun navedenih kandidata za predsjednika Srpske u javnosti pojaviti do izbora.
– Na ovim prostorima građani su već naviknuti na takve vrste podmetanja, ne samo u izbornim kampanjama već i u redovnim vremenima, kad izbora nema. Srbija i BiH su najbolji primjer. Legitimno je da svog političkog protivnika želite da diskvalifikujete, ali postoji velika razlika između političke kampanje i marketinga, odnosno legitimne političke borbe od diskvalifikacija koje predstavljaju najcrnju propagandu – objašnjava Milivojević.
UTICAJ NA NEOPREDIJELJENE
Na pitanje koliko navedeni primjeri propagande mogu uticati na izborni rezultat glavnih protivkandidata za predsjednika Republike Srpske, Milivojević odgovara da oni mogu uticati na neopredijeljene birače.
– Oni opredijeljeni su zakovani za svoje opcije. Glasači SNSD će vjerovati da je Trivićeva američki ili britanski agent, kao što će drugi vjerovati da je Dodik „ustaški“ špijun. Važan je uticaj na neopredijeljene birače. Poruka da je Trivićeva „uzela“ 10 miliona dolara od Amerikanaca može uticati na neopredijeljenog da ne glasa za nju, isto kao što neko neće glasati za Dodika jer „radi“ za Hrvate – kaže Milivojević.
