Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg stigao je u Bosnu i Hercegovinu, gdje je juče i danas održao niz sastanaka sa najvišim funkcionerima ove zemlje, ali i međunarodnim zvaničnicima.
Nakon BiH, Stoltenberg odlazi za Srbiju, Kosovo i Metohiju, te Sjevernu Makedoniju.
Time je BiH izabrao za početak svoje balkanske turneje, a očekivano, njegovi sagovornici su nakon sastanka s njim davali oprečne izjave u javnosti.
Svako na svoju stranu
Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović je nakon radne večere sa Stoltenbergom rekla da tema susreta nije bila članstvo BiH u NATO savezu i da je generalni sekretar rekao da je to stvar opredjeljenja svake države, da NATO nikada ne vrši pritisak.
S druge strane, član Predsjedništva BiH, Denis Bećirović je istakao da „u vezi pitanja kretanja Bosne i Hercegovine ka punopravnom članstvu u NATO nema nikakve dileme“.
I dok su jedni sagovornici davali izjave koje idu u pravcu pridruživanja BiH u NATO, drugi bili strogo protiv toga, Stoltenberg je je u svom govoru isticao „zabrinutost“ zbog retorike podjela u BiH, ali i zbog ruskog uticaja.
Balkan krizno žarište
Vojnopolitički analitičar iz Beograda, Aleksandar Radić ističe za Srpskainfo da nije slučajno što je Stoltenberg izabrao BiH za početak svoje balkanske turneje, ali ni to što je za svoju posjetu izabrao baš ove zemlje.
– NATO vidi Zapadni Balkan kao potencijalno krizno žarište i ne bi željeli da se bave tom temom u vrijeme kada se vodi veliki rat u Ukrajini, te kada je otvoreno novo ratno žarište na Bliskom istoku sa neizvjesnim daljnim tokom. Balkan potencijalno predstavlja slabu tačku i EU, NATO i velikih sila koje na svom nivou, pojedinačnom, prepoznaju potencijalne probleme – kaže Radić.
Dodaje da bi destabilizacija situacije izazvala velike poteškoće, a nema koristi za Zapad od takvog razvoja prilika. Zato oni nastoje da suzbiju ruski uticaj cijeneći da upravo sa te strane može da dođe interes za destabilizaciju ovog regiona.
Ruska veza
Radić ističe da se NATO drži procjene da Rusi, oslanjajući se na povoljne političke okolnosti, „svoje političke saveznike u regionu podstiču na nacionalizam od kojeg mogu da profitiraju“.
To ne bi bila ni po čemu, kako navodi on, presedan u našoj istoriji i našim prilikama.
Radić kaže da NATO prepoznaje BiH kao glavni problem za bezbjednost.
– Ali, nikada od njih nećemo čuti da otvoreno govore o tome ko bi mogao da bude nosilac eventualne destabilizacije. Naravno, zato što bi to smatrali da je politički nekorektno i onda se to koristi kao prilika da se pokaže prstom na Republiku Srpsku zbog vrlo otvorenih i direktnih kontakata između predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika i ruskog predsjednika Vladimira Putina – navodi Radić.
Revanšizam
Dodaje da misli kako NATO „vrlo pragmatično procjenjuje da su srpsko-bošnjački odnosi faktor rizika“, ne ulazeći u analizu ko je kad dao neku žešću izjavu.
Jasno je, navodi Radić, da s bošnjačke strane postoji vrlo jak revanšizam i da se gleda prema srpskom pitanju u regionu kao potencijalno bezbjednosnom izazovu.
– U takvoj atmosferi NATO je u funkciji organizacije koja kroz politički interes i prikaz sile želi da preduprijedi eventualan radikalni razvoj događaja. Do sada su pokazali kako vide taj mehanizam, slanjem pojačanja za EUFOR, ili održavanjem raznih aktivnosti kojima šalju poruku spremnosti da se interveniše u slučaju nepovoljnog razvoja prilika – pojašnjava Radić.
On kaže da je Kosovo drugi nivo problema i zbog toga je Stoltenberg odlučio da razgovara i sa zvaničnicima iz Beograda i Prištine.
Radić podvlači da su stalne poruke čelnika NATO, od početka rata u Ukrajini, da Bosnu i Hercegovinu vide kao najslabiju tačku bezbjednosti poretku u Evropi.
