Trend osipanja radne snage u Trebinju se, nakon korone, ponovo nastavio, jer nezaposleni mladi ljudi uglavnom odlaze u susjedni Herceg Novi i Dubrovnik, a sve je više onih koji iz sezone u sezonu odlaze kod istih poslodavaca.
Iako se na ovakve korake odlučuju najviše mladi ljudi bez porodičnih obaveza, sve je više i bračnih parova koji djecu ostavljaju kod roditelja ili su dovoljno odrasla da kod kuće ostaju sama, a oni putuju mahom u Dubrovnik na posao, dok poslodavci više i ne moraju davati oglase za zaposlenja kao što su to radili ranijih godina, jer se već ide po ranije uhodanoj šemi.
“Mi već sredinom aprila odlazimo sa radnim dozvolama na ugovorene poslove i, budući da sam prošle godine za sedam mjeseci zaradila više nego u Trebinju zaradim za godinu dana isplati mi se toliko da je od ove godine i moj suprug, koji se zbog beneficiranog staža penzionisao, i sam krenuo sa mnom da radi sezonski. Djeca koja su srednjoškolci ostaju kod kuće i, pored škole, završavaju i naše kućne obaveze, tako da smo sada svi mnogo zadovoljniji, jer imamo materijalnu sigurnost“, kaže Milijana koja godinama radi kao sobarica u Dubrovniku.
Na odlazak u Dubrovnik se sve više odlučuju i oni mladi ljudi koji su u Trebinju imali zaposlenje u državnom sektoru i radili za par stotina maraka, a minimalac je plata koju u Trebinju zarađuje većina zaposlenih sa srednjom stručnom spremom ili nk radnici, što je u susjednom Dubrovniku tri puta više.
O stvarnom stanju koliko ljudi odlazi u Dubrovnik na posao niko nema tačne podatke, iako se od zaposlenika u graničnim službama obje države u vremenu prije korone mogla čuti brojka od 1.500 onih koji svakodnevno prelaze granicu zbog posla, ali dobar dio njih i stalno boravi u ovom hrvatskom gradu i tek povremeno dolazi kući.
U Zavodu za zapošljavanje u Trebinju, međutim, još nemaju tačan broj ljudi koji odlaze na rad u dubrovačko primorje, jer, za razliku od Slovenije, Njemačke ili bilo koje druge zemlje, BiH nema međudržavni ugovor sa Hrvatskom ni o radnim dozvolama, niti o broju onih koji rade u ovoj zemlji, a dobar dio njih se i ne odjavljuje sa bh. berze rada, nadajući se nekom poslu u svome gradu.
Odliv kadrova, naročito onih koji su edukovani u oblasti turizma, predstavlja problem trebinjskim ugostiteljima, pa se s njim suočavaju i u turističkom kompleksu Grad sunca, gdje ne kriju da im je Dubrovnik konkurencija kada je u pitanju radna snaga.
“Ali, po poslednjim informacijama koje imamo, Dubrovnik je već popunio svoja radna mesta, tako da se nadamo da vise neće biti odliva mladih ljudi i kvalitetnih kadrova, dok, sa druge strane, mi imamo tu sreću što već imamo uhodan tim koji vrlo brzo može da edukuje nove kadrove i pusti ih u rad kako bi mogli da odrade sezonu kvalitetno”, kaže Milica Adžić, marketing menadžer Grad sunca.
U ovom turističkom kompleksu se nadaju uspješnoj sezoni, jer, kako dodaju, uvijek imaju mladih ljudi koji žele biti dio njihovog tima, ali je u drugim ugostiteljskim objektima u Trebinju primijetan nedostatak okretnih konobara koji moraju znati barem osnove engleskog jezika.
