Cijena benzina, jednog od šest najtrgovanijih naftnih derivata na globalnom tržištu fjučersa, porasla je za više od 20 odsto od početka ove godine, sa 2,5 dolara po jednom galonu na skoro tri, što predstavlja rast od 11 centi (20 feninga) po jednom litru.
Većina distributera u Srpskoj je zbog toga prije nekoliko dana podigla cijene goriva na benzinskim pumpama, a iz Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima Privredne komore Republike Srpske su za “Glas” istakli kako i u narednom periodu treba da očekujemo nove korekcije, te da će cijena evrodizela gotovo sigurno porasti iznad 2,6 maraka po jednom litru.
Prema riječima predsjedavajućeg ove grupacije Đorđa Savića, rafinerijske cijene dizela i benzina znatno su skočile i taj rast je, kako je pojasnio, gotovo konstantan još od 1. juna ove godine.
– Šta će biti dalje, teško je reći. Poređenja radi, litar dizela u Crnoj Gori je 2,81 marku, Sloveniji 2,99, a Hrvatskoj 2,76. Htjeli ili ne, i naši distributeri će morati svoje cijene prilagođavati ovim, jer ne smiju dozvoliti da ugroze svoje poslovanje. Zbog toga treba očekivati da u narednim danima dođe do novih korekcija naviše zbog sve većih ulaznih troškova, odnosno rafinerijskih cijena. Do kojeg iznosa, zaista je teško licitirati – istakao je Savić za “Glas Srpske” analizirajući trenutno stanje na našem, ali i globalnom tržištu naftnih derivata koje je nakon perioda stabilizacije ponovo uzburkano zbog raznih geopolitičkih igara.
Stručnjaci i analitičari smatraju da je sve ovo razlog za novu zabrinutost i alarm, jer benzin, zajedno sa dizelom, ali i hranom ima glavnu ulogu kada je u pitanju hranjenje aktuelne inflacije.
Ekonomski analitičar Miloš Grujić kaže da će se ove nove cjenovne turbulencije i potresi na naftnom tržištu sigurno preliti i na ostala tržišta, kako u svijetu, tako i kod nas.
– Kao što je i do sada bio slučaj, kada se poveća cijena energenata, i cijene hrane idu nagore. To je veliki problem jer hrana čini više od 40 odsto prosječne potrošačke korpe. Znači, da se malo slikovito izrazim, kada se saberu dva i dva, jasno je da će sve ovo značajno i lančano uticati na novi rast cijena, ne samo goriva, ali i na samu borbu centralnih banaka protiv inflacije. Uvijek se nešto može desiti da stvari krenu u pozitivnom smjeru, ali trenutna kretanja na tržištima ukazuju da borba sa inflacijom postaje sve teža – istakao je za “Glas Srpske” Grujić.
Potražnja za benzinom ekonomski je, inače, indikator koji analitičari koriste da bi stekli uvid u stanje privrede. Trenutno podaci govore da je potražnja za benzinom prilično zdrava, što bi moglo biti razlog za optimizam u pogledu globalne ekonomije da nije činjenice da ponuda ne ispunjava očekivanja. Ovo podstiče tržišnu zabrinutost i dovodi do toga da inflacija odbija da se povuče uprkos naporima centralnih banaka u Evropi da je ukrote nizom restriktivnih povećanja kamatnih stopa.
Ovi potezi sve više uzimaju danak. Poslovna aktivnost u evrozoni zabilježila je oštriji pad nego što je očekivano u julu, pri čemu je dominantni uslužni sektor bilježio pad potražnje, dok je prerađivački sektor zabilježio smanjenje najbržom stopom od početka pandemije. Kvartalno istraživanje ECB-a o bankarskim kreditima je pokazalo da je neto potražnja firmi za kreditima snažno pala u drugom kvartalu 2023. godine, te je smanjena na najniži nivo od početka istraživanja.
Nova klackalica na tržištu nafte sve je zabrinula, jer bi ova borba centralnih banaka sa inflacijom mogla dovesti do toga da lijek protiv rasta cijena bude opasniji i od same bolesti.
U Americi su zalihe benzina niže od petogodišnjeg prosjeka, kako zbog jaza između potražnje i stope proizvodnje, tako i zbog neplaniranih zastoja u pojedinim rafinerijama. I u Evropi je proizvodnja benzina poremećena protestima u Francuskoj, ali i zbog zatvaranja “Šelove” rafinerije “Pernis” u Holandiji. Situaciju dodatno komplikuje uvedeni evropski embargo na ruska goriva i sirovine potrebne za proizvodnju benzina.
S druge strane, došlo je do rasta potrošnje i potražnje za benzinom, ali i sirovom naftom. Ovo će, prema ocjenama stručnjaka, vjerovatno i dalje zadržati inflaciju neukroćenom uprkos naporima centralnih banaka – koji poskupljuju život.
I cijene sirove nafte, doduše u manjem procentu, tokom ovog mjeseca su rasle te je tako barel poskupio za oko 11 dolara, odnosno 15 odsto, zbog odluke zemalja članica OPEK-a da smanje proizvodne kvote.
Ova odluka dolazi kada analize pokazuju da bi do kraja ove, ali i tokom naredne godine, moglo doći do rekordne potražnje.
Zvanični podaci međunarodnih institucija pokazuju da se potražnja za naftom vratila na nivoe prije pandemije. Zbog toga ponuda ima problema da održi korak, postavljajući teren za još veće cijene crnog zlata, a Kina i Indija ključni su pokretači rastuće potražnje.
Ono što dodatno zabrinjava, ali sigurno i otežava borbu protiv inflacije je i podatak da su i fjučersi na pšenicu u posljednjih nekoliko dana skočili za skoro devet odsto i na putu su da dostignu najviši nivo u posljednje tri sedmice, dok tenzije u Evropi rastu nakon iznenadne odluke Rusije da se povuče iz ključnog sporazuma kojim se dozvoljava izvoz žitarica iz Ukrajine. Rast je zabilježen i kod fjučersa na kukuruz, koji su viši za dva odsto, jer su se trgovci uplašili eventualno nove krize u snabdijevanju osnovnom hranom.
Pad standarda
Zbog velike inflacije, koja odbija da ode, sve veći broj Nijemaca ima sve manje novca za obroke koji se sastoje od mesa, ribe i živine. Pokazuju ovo najnoviji podaci Evrostata. Novi brojevi, koje su objavili pojedini njemački mediji, pokazali su da skoro deset miliona ljudi u najmnogoljudnijoj zemlji Evropske unije često nema adekvatne obroke. Stoga je u Bundestagu već pokrenuta inicijativa da vlasti privremeno suspenduju poreze na promet osnovnih prehrambenih artikala i ograniče marže u trgovinama, uz poruku da su “supermarketi postali uporišta za pljačku”.
Skupi novac
Centralne banke prijavile su, zbog rasta kamata, oštriji pad potražnje za kreditima od strane preduzeća nego što je očekivano, na najniži nivo u posljednjih 20 godina. Pokazalo je ovo kvartalno istraživanje Evropske centralne banke u kojem stoji da se evropski privrednici sve manje zadužuju, a stručnjaci ukazuju da bi to što ne uzimaju pozajmice za investicije i razvoj moglo biti pogubno za ekonomiju Evrope u narednom periodu.
