Širom dalmatinske obale i ostrva ovih se dana zaustavljaju rezervacije čemu su uzrok previsoke cijene smještaja i svake druge turističke ponude.
Prosječnoj porodici nemoguće je ljetovati u Hrvatskoj pa sve češće biraju druge mediteranske zemlje koje su cjenovno pristupačnije, računa se da bi četvoročlana porodica usred sezone sedmicu ljetovanja platila 1.200 evra u privatnom smještaju, a u hotelskom čak oko 4000, dok u Egiptu i Tunisu slična ponuda košta od 280 do 1.400 evra.
U tamošnjem all inclusive smještaju, s uključenom avionskom kartom ljetovati se može za 600-700 evra po osobi dok u Hrvatskoj za taj iznos možete dobiti polupansion. Kada se govori o visokim cijenama na hrvatskoj obali tu je Dubrovnik na vrhu ljestvice, ali znače li visoke cijene i to da je Dubrovnik preskup, drugo je pitanje.
Prvi čovjek Turističke zajednice grada Dubrovnika (TZ) Miro Drašković navodi kako “svaka kuća ima svoju poslovnu politiku, a TZ se ne može u nju miješati niti na nju ima utjecaj.
Cijenu koja na tržištu prolazi određuje tržište, a na svakom je poslovnom subjektu da odredi moment kad reagirati u cilju ostvarenja svojih poslovnih planova na godišnjoj razini”.
Po pitanju cijena u odnosu na konkurentske destinacije iz TZ-a ističu podatak kako je Dubrovnik zauzeo 16. mjesto u anketi “Post Office City Costs Barometer” među 35 evropskih gradova.
Ovaj poredak je određen uzimajući u obzir prosječne cijene smještaja, hrane, pića i atrakcija. “Tabla upoređenja s Nicom, Brugesom, Bečom i Helsinkijem, pokazuje kako smo grad iznimno skupih turističkih atrakcija, a jeftinije hrane i pića”, tvrdi Drašković.
I Nino Dubretić, menadžer u “Direct Bookeru” smatra da je Dubrovnik što se tiče ugostiteljstva na istom nivou sa drugima, da su cijene porasle s obzirom na rast troškova, inflacije i drugdje i da onaj ko ode u gradove zemalja zapadne Evrope neće reći da je neki grad jeftiniji od Dubrovnika.
“Smatram da smo destinacija u troškovima po mjeri gostiju”, govori Dubretić koji kada je smještaj u pitanju, ističe najprije da se ne može generalizovati je li Dubrovnik ili neka destinacija, skupa ili ne.
“S obzirom na to da je većina kreveta u Dubrovniku u privatnom smještaju mi niti ne možemo biti skupa destinacija kada nas se uspoređuje s jednom kvalitetom destinacijom gdje su većinski hoteli Smatram da se u Dubrovniku kada je smještaj u pitanju može naći cijena po mjeri za svakoga gosta. Smještaj inače tako funkcionira da kada nema dovoljno gostiju cijena ide dolje. To čini branšu smještaja pogodnom za goste pa oni koji na vrijeme bukiraju visoku sezonu mogu proći jeftinije, ako dolaze last-minute kada ima slobodnog mjesta, smještaj prolaze povoljnije ako im je povoljna cijena prioritet s obzirom na kvalitetu. Mi imamo brend. Dubrovnik je prepoznatljiv u svijetu i na ‘bucket-listi‘ jako puno gostiju iz raznih razloga i povijesno-kulturnih, filmskih, zbog prirodnih ljepota tako da naplaćujemo svoju kvalitetu tačno onoliko koliko je gost spreman platiti”, govori Dubretić.
Kada su u pitanju cijene turističkih usluga Slobodna Dalmacija je pitala za komentar i Hrvatsku privrednu komoru.
“Kod nas su u svim segmentima ponude povećane uslijed povećanih ulaznih troškova, ali i drugdje su, nismo mi posebni u tome. Činjenica je da smo mi uvijek cjenovno bili gornji prosjek na Mediteranu i činjenica je da smo unatoč tome uvijek imali potražnju za destinacijom, jer smo nudili određeni standard kvalitete i sigurnosti”, navodi Trojić.
Dodaje da će vrijeme pokazati jesu li uopšteno kao destinacija previše podigli cijene, piše Slobodna Dalmacija.
“Možda je sad stvoren nekakav strah zbog povećanja kapaciteta u privatnom smještaju, ali i to je tržište, ako se ne puni po trenutnoj cijeni onda treba dodati sadržaja ili smanjiti cijenu”, tvrdi on i dodaje: “Nastala je lagana dezorijentisanost jer naša tradicionalna tržišta, posebno Velika Britanija i Njemačka prolaze određenu krizu i pad standarda, pa s tih tržišta vidimo oprezne i suzdržane bookinge, ali ne sumnjam u iskustvo i instinkt naših turističkih radnika”.
“Na koncu, ipak je najskuplji prazan krevet, tako da će se kapaciteti popuniti, a mi ćemo za godinu dana analizirati finansijske učinke sezone 2023. godine”, ističe Trojić te navodi i koje su problematične zone naše ovogodišnje ponude:
“Kvaliteta ponude našeg grada je uvijek bila gornji vrh hrvatske ponude. Da može više i bolje, to je imperativ svake turističke destinacije. Ipak, sa sve većim uvozom nekvalificirane radne snage i ta kvaliteta, ali i autentičnost destinacije opadaju. Sudbina nam je da budemo maštovitiji i pronađemo način kako privući goste. To je stalna igra na zanimljivom turističkom tržištu”.
