Danielle Waldman otplesala je posljednji ples svog mladog života nešto prije zore 7. oktobra. Ubrzo nakon toga ona i njeni prijatelji morali su bježati spašavajući živote, ali nikada nisu stigli kući.
Njeni posljednji trenuci su dokumentovani. Kratak video, snimljen mobitelom, samo je nagovještaj užasa koji se dogodio.
Što se vidi na snimku?
24-godišnjakinja sjedi na zadnjem sjedištu automobila s dvoje prijatelja – pramenovi njene duge kovrdžave kose bježe joj iz sive majice s kapuljačom. Svo troje su ležerno obučeni. Tu su kratkotrajni osmijesi, čuju se glasovi koji govore jedan preko drugog te se vide plave narukvice s festivala trens muzike Supernova na kojem su upravo bili.
Pokušavaju ostati mirni, ali love ih. Daniellin dečko Noam Shai je ispred, za volanom. “Želiš da vozim vrlo, vrlo brzo?” on pita pa dodaje: “Znam kako se to radi.”
“Tačno”, odgovara jedna putnica. Bradati mladić koji sjedi pokraj Danielle pokušava je umiriti. “Bićemo dobro”, kaže pa dodaje: “Sve je u redu, zar ne?” Zatim se s prednjeg sjedala čuje pitanje: “Lijevo ili desno?” Video potom završava.
Nekoliko minuta kasnije naoružani hamasovci izrešetali su automobil mecima. Noam, Danielle i njihovi prijatelji su ubijeni – kao i gotovo 360 drugih Izraelaca koji su išli plesati na festival u pustinji Negev, blizu granice s Gazom.
Suvozač je uzet kao talac. Kad je sunce toga dana zašlo, 1200 Izraelaca je bilo pobijeno – ili na festivalu ili u svojim domovima u kibucima blizu granice. Bio je to najveći gubitak života Židova u jednom danu od Holokausta. Velika većina bili su civili.
Od tada je Izrael krenuo u rat u Gazi “kako bi iskorijenio Hamas”, a Palestinci su zauzvrat bili pobijeni, njih gotovo 18.000, prema posljednjim podacima ministarstva zdravstva u Gazi, koje vodi Hamas. 7.300 njih su djeca.
U Gazi sada, kao i u Izraelu nakon 7. oktobra, roditelji sahranjuju svoju djecu. A za svakog roditelja, Palestinca ili Izraelca, gubitak je nenadoknadiv.
“Bila je nevjerojatna djevojka. Voljela je i ljude i životinje”
Daniellin otac Eyal razgovarao je s novinarima BBC-ja u svom uredu punom umjetničkih djela u Tel Avivu. Eyal je bio tehnološki div, osnovao je izraelskog proizvođača čipova Mellanox Technologies i prodao ga za 6.8 milijardi dolara 2019.
Ali sada je jednostavno otac, iscrpljen od tuge, lišen najmlađe kćeri.
“Bila je nevjerojatna djevojka”, kaže glasom punim ljubavi i tuge. “Voljela je plesati. Voljela je životinje. Voljela je ljude. Imala je mnogo, mnogo prijatelja. Voljela je snowboardati, roniti, voziti se na motoru s Noamom.”
Kad je saznao da je Danielle nestala, odjurio je natrag s puta u Indoneziju. Dobio je dozvolu za slijetanje u Izraelu, iako je vazdušni prostor bio zatvoren. Tri sata kasnije otišao ju je tražiti, prateći lokaciju njenog pametnog sata. Bilo je to putovanje na bojno polje.
“Bili smo blizu sukoba sa sedam terorista, stvorenja, zovite ih kako želite”, kaže. “Ubili su tri ili četiri vojnika. Nakon toga smo uzeli tri oficira u džip i otišli prema jugu.”
Pronašao izrešetan automobil
Pronašao je izrešetan automobil, ali Danielle nije bilo ni traga. “Bilo je puno krvi u autu”, kaže. “Nadao sam se da nije u autu, da je ranjena, ali da je uspjela pobjeći, ili da je uzeta kao talac.”
Dva dana kasnije pronađeno je njeno tijelo.
“Sve čega se dotakla bilo je s osmijehom. Nikada nikome nije učinila ništa nažao”, kaže, gušeći se u suzama. “Jednostavno je voljela činiti dobre stvari. A oni su je ubili bez razloga.”
I dalje vjeruje da bi Palestinci trebali imati državu…
Uprkos brutalnom ubistvu svoje najmlađe kćeri Eyal Waldman i dalje vjeruje da bi Palestinci trebali imati državu – i to uskoro.
“Moramo promijeniti vodstvo na obje strane. A onda se nadam da ćemo za dvije do četiri godine uspjeti postići mir i izgraditi dvije države i moći živjeti jedni pored drugih”, kaže.
“Ali prije toga hamasovci moraju umrijeti”
Ali prije toga želi nešto drugo. “Svako ko je bio odgovoran, svako ko je bio povezan s onim što se dogodilo 7. oktobra 2023. biće eliminsan. I mi ćemo se za to pobrinuti”, odlučno kaže.
“Znamo tačno ko je došao, ko je silovao, ko je klao. Imamo videosnimke, imamo njihove brojeve mobitela. Znamo ko su. Možemo ih eliminisati. I mislim da možemo eliminirati Hamas”, govori.
“Ne žalim što sam pomagao Palestincima”
Bivši oficir izraelske vojske zna ponešto o vođenju rata. Služio je u elitnoj jedinici, Golanskoj brigadi.
Zna ponešto o i izgradnji mostova među zajednicama. U prošlosti je otvorio dizajnerski centar u Gazi, donirao 360.000 dolara (286.200 funti) tamošnjoj bolnici i otvorio radna mjesta za Palestince u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali.
Žali li sada zbog toga?
“Ne, nimalo”, odgovara bez oklijevanja. “Mislim da moramo učiniti sve što možemo da ovo mjesto učinimo najboljim mjestom za život. I moramo prestati ubijati jedni druge i pronaći način da živimo zajedno. Radim dve i po decenije pokušavajući postići mir.”
Pokopani su zajedno
Samo 10 dana prije nego što je Danielle ubijena, razgovarala je s ocem o budućnosti.
“Rekla je: ‘Znaš, tata, odlučila sam da ću se udati za Noama’”, prisjeća se. “Bili su zajedno šest godina i bilo je to nevjerojatno prijateljstvo i partnerstvo. Htjeli su živjeti na selu, podizati djecu. Ona je željela mnogo djece i puno pasa i konja.”
Odan mladi par, koji nikad nije dobio priliku vjenčati se, umjesto toga pokopan je zajedno.
