Siniša Mihajlović, srpski trener, napustio je klupu Bolonje.
Ovaj 53-godišnji strateg smijenjen je poslije lošeg starta u Seriji A, što je pomalo neočekivano, s obzirom da su bile najave da će dobiti novu šansu. Međutim, uprava kluba nije mogla da pređe preko toga da Mihajlović ne zna za trijumf u prvih pet utakmica šampionata.
Klub iz Emilio Romanje je odlučio da raskine ugovor koji je važio do kraja sezone, a sada se oglasio Mihajlović, koji se pismom oprostio od Bolonje.
On je iskoristio priliku da se zahvali ljudima iz kluba i navijačima na podršci tokom svih ovih godina.
– Ovo je bila avantura koja nije bila samo fudbal, nije bila samo sport. Nikada neću zaboraviti poruke ohrabrenja koje sam dobio od naših navijača. Koji god dres ubuduće da nosim, neću vam biti protivnik, već uvijek jedan od vas – počeo je Mihajlović.
Nekadašnji fudbaler Crvene zvezde, Rome i Lacija nije se lako pomirio sa odlukom uprave.
– Često mi se dešavalo da se pozdravljam sa navijačima, igračima, klubovima, gradovima, da kažem to zbogom. To je dio karijere fudbalera i trenera, desi se prije ili kasnije. Sportski ciklusu su takvi da se rađaju, razvijaju, daju zadovoljstvo, ponekad su razočaravajući i onda neminovno dođe kraj. Ništa nije vječno. Ovog puta dešava mi se da na sve gledam nekako sa više tuge.
Dalje se navodi da njegova priča sa Bolonjom nije bila samo fudbalska.
– Moja avantura nije bila samo fudbal, samo sport. Bila je to unija duša, zajednički hod kroz mračan tunel da bi se ponovo vidjelo svjetlo. Osjećao sam to poverenje prema treneru i kao prema čovjeku. Vaša toplina me je grijala u najtežim momentima. Pokušao sam da se odužim potpunom posvećenošću dresu, nisam se štedio ni kad sam bio na terenu ni kad sam bio u bolničkom krevetu. Mnoge godine patnji u Italiji su me smekšale, ali me nisu promjenile. Prošao sam određene krugove, ali sam ostao Srbin koji je često tvrdoglav, otvoren i oštar; često nisam uspijevao da izrazim taj osećaj zahvalnosti. Možda ne znam kako da se dam. Previše slatkih riječi, ne znam kako da se baci u tako mnogo zagrljaja, ali sam odgovorio svojim grozničavim osjećajem dužnosti, ne zapostavljajući ništa u radu, ispunjavajući svoj zadatak do kraja, čak i u najdramatičnijim okolnostima, da pružim navijačima Bolonje zadovoljstvo koje zaslužuju. Nadam se da sam uspio u tom posljednjem dijelu. U naših tri i po godine zajedno postigli smo to nevjerovatno deseto mjesto, dva puta smo bili 12, i konačno 13. Uvijek smo ostvarili, uprkos svemu, a dobro znače šta to sve znači, miran opstanak, pokušavajući da napravimo proaktivnu i ofanzivnu igru, gurajući mlade igrače i dozvoljavajući klubu da zaradi na tržištu, što se pokazalo proteklih sezona. Jesam li mogao bolje? Možda. Da li sam dao sve? Jesam, bez i najmanje sumnje. I to mi omogućava da gledam na sve visoko uzdignute glave bez da zamjeram nešto sebi.
Mihajlović je istakao i da nije najbolje razumio odluku uprave da ga smijeni.
– Nikad nisam bio licemjer, neću biti ni sada, ne razumem ovaj izuzetak. Prihvatio sam kao što profesionalac to i čini, ali mislim da je situacija apsolutno bila pod kontrolom i mogla je da se popravi. Ljudi iz uprave nisu imali isto mišljenje. Tek smo u petom kolu, teško mi je da shvatim da je sve to zavisilo od posljednjih rezultata i pozicije, to nije odluka koja je dugo visila nad glavom. Tako loša odluka. Htio bih da kažem da sam dobrog zdravlja i da ono stalno napreduje. Ne brinem više toliko o sebi, povremeno idem na provjere. Pratio sam sve treninge posljednjih nedjelja, moja jedina mana je što nisam smio da se izlažem jakom suncu previše sati. Ali nisam propustio ni dan. Ništa me ne sprječava da radim i budem na klupi. Ovo nije vrijeme za analizu fudbala iz posljednjeg perioda, transfera, i odluka uprave sa kojima se nisam slagao. Sada, sjećajući se mnogih posebnih i nezaboravnih momenata, želim da vam kažem hvala. Hvala strastvenim navijačima Bolonje. Klubu, sa nekim legitimnim izuzecima prema meni. Predsjedniku Saputu koji mi je omogućio da radim tri i po godine i pokazao dugoročno povjerenje… – nastavio je Mihajlović da se zahvaljuje svima sa kojima je sarađivao, a nije zaboravio ni osoblje bolnice i ljekare koji su ga liječili.
Na kraju, poslao je poruku pristalicama Bolonje.
– Želim Bolonji i navijačima sve najbolje što se tiče sportskog uspjeha. Ostavljam nasljedniku zdravu grupu igrača, kulturu rada i vjerujem u važne vrijednosti koje smo dijelili u ovom okruženju. Vidjećemo se ponovo, nadam se, na terenu – poručio je Mihajlović, piše Sportal.
Mihajlović je na klupi tima iz Emilo Romanje bio od januara 2019. godine. Bilo je uspona i padova, pregurao je i bolest kao trener tog kluba i nastavio da radi kao pravi pobjednik. Međutim, Bolonja je stagnirala, nije uspjela da bude konkurentna za Evropu i rastanak se nagovještavao.
