Među njima je bilo najviše Turaka, Avganistanaca i Sirijaca. Značajan pad primijećen je i na takozvanoj centralnomediteranskoj ruti, od Alžira, Egipta, Libije i Tunisa do Italije i Malte – za 64 odsto.
Doduše broj onih koji i dalje ovom trasom pokušavaju doći do neke od evropski zemalja je i dalje najveći u odnosu na druge trase. Na njoj je u prvih deset mjeseci ove godine zabilježeno više od 55.000 migranata, koji su bili iz Bangladeša, Tunisa i Sirije.
Procentualno manji broj migranata na ove dvije rute, kako je dalje navedeno u ovom izvještaju, doveo je do toga i da je broj neregularnih graničnih prelaza u EU pao za 43 odsto u prvih deset mjeseci ove godine. Međutim, prema ovom izvještaju, na ostalim, nekada sporednim rutama, evidentiran je rast broja migranata, što prema mišljenju autora ovog izvještaja, ukazuje na to da su promijenjeni raniji obrasci kretanja, odnosno trase koje su migranti koristili.
Smatraju da je ovo rezultat pojačanih kontrola prije svega na zapadnobalkanskoj ruti. Najveći porast migranata zabilježen je na istočnoevropskoj kopnenoj granici. Na udaru se našla Poljska, na čijoj je istočnoj granici broj ilegalnih prelazaka povećan za čak 195 odsto, što je, kako objašnjavaju iz ove agencije, rezultat nestabilnosti u Ukrajini i Siriji. Značajan rast zabilježen je i na istočnomediteranskoj ruti, koja ide preko Grčke, Kipra i Bugarske, do Turske. U prvih deset mjeseci ove godine došlo je do rasta od 15 odsto. Zabilježeno je oko 45.600 migranata, koji su uglavnom bili iz Sirije, Avganistana i Egipta.
I zapadnoafrička ruta imala je procentualni rast od 14 odsto. Oko 34.000 ljudi iz Maroka, Malija i Senegala pokušalo je tokom ove godine da na krenu na opasni put čamcima duž obale zapadne Afrike, da bi stigli do Kanarskih ostrva. Prema podacima Fronteksa, značajna broj, negdje oko 57.000 Avganistanaca, Sirijaca i ljudi iz Iraka, pokušao je tokom ove godine da se domogne i Velike Britanije, koristeći kanal Lamanš.
Ono što je interesantno i odudara od svih dosadašnjih podataka jeste da je sumarno gledajući među migrantima, kako navode iz ove agencije, najviše bilo državljana Ukrajine i Sirije.
Na kraju je poručeno da će Fronteks nastaviti da sarađuje sa zemljama porijekla, poput Bangladeša i Tunisa, ali i tranzitnih, kao što je Turska, kako bi se zaustavio veći priliv migranata u Evropu. Ukazali su i na to da će Evropski sistem informacija i autorizacije putovanja (ETIAS), koji će biti pokrenut 2025, sigurno dati dobre rezultate, jer će svi posjetioci koji nisu iz EU biti strogo provjeravani prije ulaska u zemlje Šengena. Kako bi bio smanjen priliv migranata pojedine zemlje poput Njemačke, Francuske i Italije već su uspostavile granične kontrole, privremeno suspendujući slobodno kretanje šengenske zone.
Ovo je urađeno zbog prije svega rastućih političkih tenzija u ovim zemljama, koje su se suočavaju sa jačanjem desnice koja se zalaže za strožu migrantsku politiku.
Albanski model
Koliko je pitanje migranta postalo veliki problem ukazuje i to što je u Briselu nedavno otvorena polemika o takozvanom “albanskom modelu”. Radi se o sporazumu Rima i Tirane, koji podrazumijeva da se uhvaćeni migranti deportuju u prihvatne centre u Albaniji do odluke da li će im biti odobren azil ili ne.
Desničari to podržavaju, lijevi smatraju da to predstavlja kršenje prava, a liberali da je u pitanju skup i neefikasan model. Zeleni smatraju da se na ovaj način pokušava napraviti neki novi Gvantanamo.
