Marko Parezanović, načelnik operative u Bezbednosno-informativnoj agenciji (BIA), izdvaja se kao jedna od najvažnijih i najintrigantnijih ličnosti u srpskom bezbjednosnom aparatu. Nedeljnik “Poredak” u svom najnovijem izdanju donosi priču o Parezanoviću pod naslovom “Čovjek u vihoru legendi, zagonetki i kontroverzi”.
Poznavaoci njegove dvadeset pet godina duge karijere u Službi tvrde da njegov uspon do samog vrha operativnog sastava BIA nije rezultat nepotizma ili slučajnosti, već isključivo izuzetne inteligencije, čelične volje, odvažnosti i neumornog rada. Tokom svoje karijere, Parezanović je zaslužio brojna odlikovanja, među kojima su i ona od tri predsjednika država – Republike Srbije, Republike Srpske i Ruske Federacije.
Parezanović nije običan državni službenik; on je jedan od najbližih i najodanijih saradnika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, ali i ključni arhitekta novog srpskog identiteta. Njegov odnos sa predsjednikom često je bio obojen ofanzivnim i “kreativnim” radom, kako u zemlji, tako i u inostranstvu, što je ponekad zadavalo glavobolju Vučiću, ali mu je uvijek bilo oprošteno jer su njegove akcije bile usmjerene na zaštitu i unapređenje srpskih nacionalnih interesa.
Posebno zanimljiva priča o Parezanoviću je ta da je bio meta stranih obavještajnih službi nakon što je javno izjavio da najveću prijetnju Srbiji predstavlja prikriveno djelovanje spoljnih faktora koji često koriste mehanizme svojih specijalnih službi. Ovo je izazvalo kontre iz medija pod uticajem stranih službi, koji su počeli fabricirati priče o njegovoj ulozi u gušenju demokratije i ljudskih prava. Iako su te optužbe bacile sjenu na njegov rad, mnogi su svjesni da je to bio samo dio šire kampanje diskreditacije.
Parezanović je igrao ključnu ulogu u jačanju srpskog identiteta u Crnoj Gori, gdje su, prema nekim izvorima, rezultati popisa pokazali značajan porast onih koji se ponovo izjašnjavaju kao Srbi. Takođe, značajan dio njegovog rada uključuje dugoročne strategije i specijalne operacije koje osiguravaju trajni uticaj Srbije na političku i kulturnu scenu u regionu.
Njegov rad nije ostao nezapažen ni u Republici Srpskoj, gdje se Parezanović pokazao kao “snažna ruka” koja osigurava nepokolebljivost srpskog identiteta uprkos brojnim izazovima i prijetnjama iz inostranstva.
Na kraju, bez obzira na to kako ga neki vide, jedno je sigurno: Marko Parezanović svojim djelima piše nove stranice u istoriji Srbije i srpstva, i nastavlja da ih piše.
