Iako se već mjesecima govori o potrebi nadogradnje gasne mreže u BiH, u Savjetu ministara BiH još nema ni naznaka kada bi se konkretni prijedlozi mogli naći na dnevnom redu.
Dok je za Republiku Srpsku važno da se inicira istočna interkonekcija, koja bi kod Bijeljine imala konekciju prema Srbiji, SAD snažno lobiraju da se pokrene projekt južne interkonekcije, koji bi BiH povezao s terminalom za tekući gas na Krku.
Iako je Vlada RS primarno zainteresovana da preko istočne interkonekcije dobavlja ruski gas, ukoliko gasovod bude izgrađen prema evropskim direktivama, on će biti u mogućnosti da primi i gas iz drugih izvora. Nakon što se Srbija preko Grčke priključila na projekt dobavljanja gasa iz Azerbejdžana, koji preferira EU, jer se želi riješiti ovisnosti o ruskom gasu i RS bi se mogla nadovezati na ovaj smjer i na taj način dobiti dodatnog dobavljača.
Dok su SAD u ranijem periodu svoju frustraciju zastojem u FBiH, čija vlada treba da odobri izgradnju južne interkonekcije, izražavale tiho i u sebi, u posljednjih nekoliko mjeseci su “skinule rukavice”.
Majkl Marfi, ambasador SAD, ali i Džejms O’Brajan, američki “arhitekta” novog paketa sankcija koje Ministarstvo finansija te zemlje primjenjuje na zapadni Balkan, u posljednje vrijeme direktno prozivaju Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH, da je odgovoran što je ovaj projekat i dalje u ladici.
Naime, Čović je nekoliko puta izjavio da HDZ ne blokira ovaj projekt s Hrvatskom, već da želi da bude osnovano novo preduzeće s centralom u Mostaru, jer strahuju da bi političke stranke iz Sarajeva, za koje vjeruje da kontrolišu “BH gas”, mogle gas koristiti kao sredstvo političkih ucjena Hrvata. SAD, pak, predlažu da se problem riješi u postojećem preduzeću “BH gas”, a da se Hrvati osiguraju promjenom upravljačke strukture. Kako se čini, rješenje i dalje nije ni na pomolu, a neki indikatori s početka ove godine, koje su objavile i “Nezavisne”, išli su ka tome da bi se neko rješenje moglo pronaći u maju.
Marfi je na Energetskom samitu u Neumu ponovo kritikovao Čovića, ali i Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, na čijem čelu je SNSD-ov kadar Staša Košarac, da koče vitalne energetske projekte u BiH. Neki mediji u Sarajevu čak tvrde da bi SAD uskoro mogle staviti Čovića na listu sankcija, ali nisu ponudili konkretne dokaze.
Almir Bečarević, bivši direktor “BH gasa”, inicirao je u petak pismo Nerminu Nikšiću, predsjedniku Vlade FBiH, upozorivši ga da je, zahvaljujući čekanju, ovaj projekat sa sto miliona evra poskupio na 150 miliona.
Za “Nezavisne” on tvrdi da je ova njegova procjena “preoptimistična” te tvrdi da će cijena biti i viša. On je pojasnio da, osim poskupljenja radova i građevinskog materijala, dodatni problem predstavljaju nove direktive EU, koje propisuju da svi budući gasovodi zbog dostizanja klimatskih ciljeva do 2050. godine moraju biti spremni da preuzmu hidrogen, koji bi trebalo da zamijeni prirodni gas.
Bečarević kaže da sve zemlje u regionu, uključujući i zemlje bliske Rusiji Mađarsku i Srbiju, pokušavaju da nađu alternativu ruskom gasu, jer je cilj EU da se do 2027. godine oslobodi uvoza tog energenta iz Rusije.
“Mađarska kupuje LNG s Krka, traže gas iz Azerbejdžana i Norveške, jer se pripremaju za sve šta će se desiti. Srbija takođe grozničavo traži alternative. Oni će biti spremni, a mi kasnimo, kod nas se čeka”, kaže Bečarević.
Kako nam je rekao, ako želi, BiH može i dalje uvoziti ruski gas, ali ako postoji drugi dobavljač, BiH bi imala veći prostor da diktira cijenu.
“Ako nemate alternativu, šta ako vam Rusi zavrnu pipu? Šta ako neko sabotira gasovod kao što je bilo sa ‘Sjevernim tokom’? Sarajevo je 2009. godine samo tri dana bilo bez gasa, u gradu niste mogli kupiti grijalicu. Ako svi pređu na struju, nastaće kolaps. A u HDZ-u ne pristaju na prijedlog američke ambasade, jer žele svoju firmu. Vi, dakle, želite s ledine dići nepostojeću firmu i da se takva firma zaduži i finansira ovako ozbiljan projekt”, kaže on. Dodaje da bi i potencijalni donatori i kreditori iz EU mogli da se povuku iz projekta, jer se ništa ne dešava.
Napomene radi, “Nezavisne” su prije nekoliko mjeseci dobile potvrdu da je Evropska komisija i dalje zainteresovana da finansira ovaj projekat.
Prema podacima koje smo dobili iz Investicionog fonda za zapadni Balkan, projekat je trebalo da košta 99,9 miliona evra, a od toga EU bi dala grant od 1,6 miliona evra, Američka agencija za razvoj USAID bi dala oko 420.000 evra granta, a grant od 400.000 obezbijedio bi i sam Fond. Osim toga, Fond bi bio možda još uvijek spreman, ukoliko stigne kvalitetan prijedlog iz BiH, obezbijediti još 20 miliona evra u grantu. BiH bi trebalo da doprinese sa 11,2 miliona evra svojih sredstava, a ostatak bi se tražio od međunarodnih finansijskih institucija.
