Nijemci ljubomorno brane privilegiju da ostanu jedina zemlja na svijetu bez ograničenja brzine na čuvenom autobanu.
Na drugim putevima i u naseljenim mjestima, limit je, pak, veoma strog, ali pojedini vozači svejedno besomučno jurcaju.
Tome “nema rješenja,” kaže psiholog Volfgang Fastenmajer (Wolfgang Fastenmeier). Fastenmajer, predsjednik Njemačkog udruženja za saobraćajnu psihologiju, ukazuje da zakon propisuje pedagoške kurseve onima koji jurcanjem skrive udes.
Pitanje je, međutim, koliko su te mjere djelotvorne, rekao je berlinski profesor za Manhajmer morgen (Mannheimer) od utorka. “Ti ljudi žele da se ižive i ostalima demonstriraju nadmoć,” kaže Fastenmajer.
Na njih ne utiču ni drakonske kazne.
“Kazna djeluje samo ako počinioci, u ovom slučaju ljudi koji prebrzo voze, prepoznaju alternativu kršenju propisa ili ako im nagon da svjesno krše propise nije preduboko usidren,” rekao je Fastenmajer. “Oni koji se tako ponašaju se uglavnom ne uklapaju u to. Oni baš žele tako da se ponašaju,” rekao je.
Prema njegovim riječima, prebrzi vozači su većinom mladi ljudi koji sopstvene probleme društvenog života i sumnje tako pokušavaju da obrišu i sebi dokažu da “nisu zaista takvi” kakvim se vide.
