Možda je ovu situaciju na najbolji način nedavno opisao francuski predsjednik Emanuel Makron šaljući nimalo ohrabrujuće poruke da dolazi kraj izobilja i bezbrižnosti. Ništa manje pesimističniji nije bio ni belgijski premijer Aleksander de Kro navodeći da bi idućih pet do deset zima za evropske građane mogle biti izuzetno teške.
Marfijev zakon
Koliko je sve otišlo dođavola, ali i koliko je ovo blagostanje i izobilje bilo uslovljeno isključivo vanjskim sirovinskim faktorima, ilustruju istorijski rekordi cijena struje i prirodnog gasa na evropskim berzama. Da bi se shvatilo o kojem rastu cijena je riječ trebalo bi pomenuti da je do 2021. sve više od 75-100 evra na evropskom tržištu bilo skupo, a na regionalnom od 50-75 evra. Primjera radi, danas je ta cijena oko 600 evra, s tendencijom daljnjeg rasta na više od 1.000 evra po jednom megavat-satu početkom naredne godine. Ista situacija i sa gasom, koji dobrim dijelom utiče i na kretanje cijena električne energije. On se u posljednjih 18 mjeseci vinuo u nebo za nevjerovatnih 3.000 odsto.
Ukoliko kojim slučajem dođe i do neplaniranih prekida u radu pojedinih termoelektrana, što se dešavalo prošle zime, moguće je da novac neće biti dovoljan da se struja kupi i obezbijedi redovno snabdijevanje. Stručnjaci upozoravaju i da kada bi došlo do smirivanja situacije u svijetu – kraja rata i ukidanja sankcija Rusiji, cijene ne bi vratile u “normalu”, te da stoga kao aksiom moramo prihvatiti – da je vrijeme jeftinih energenata prošlost.
Nažalost, prema Marfijevom zakonu jedna nesreća nikada ne ide sama, te prognostičari upozoravaju da bi velika suša koja je pogodila Evropu mogla da bude najgora na ovom kontinentu. U Italiji je izdat crveni alarm za rijeku Po, koja je gotovo nestala iz svog korita. Slična situacija je i u Njemačkoj sa rijekom Rajnom koja se može pregaziti, ali i Francuskoj i Britaniji. Prema nekim procjenama, ovaj sušni period do sada je pričinio štetu veću od 80 milijardi evra. Ono što dodatno komplikuje ionako tešku situaciju jeste činjenica da je na ovaj način ozbiljno ugrožena i prohodnost riječnih plovnih i transportnih puteva, ali i rad nuklearnih elektrana.
Suočena sa neviđenom sušom, efektima bumerang sankcija, visokom inflacijom i nedostatkom dovoljnih količina energenata, evropske zemlje i institucije pokušavaju da pronađu načina da što bezbolnije prođu kroz ovo vanredno i haotično stanje i koliko-toliko sačuvaju dosadašnji standard. Međutim, ti pokušajima da se što bezbolnije izađe iz ove energetske i sve više egzistencijalne krize, često su nespretni i na momente tragikomični. Tako su eksperti MMF upozorili evropske vlade da ne intervenišu širokom finansijskom podrškom zbog energetske krize, poručivši kako bi trebalo dopustiti da građani snose teret viših cijena da bi štedjeli energiju.
“Blekaut”
Njemačka je jedna od prvih zemalja koja je smanjila potrošnju energije. Hanover je već odavno uveo “gašenje” tople vode u tuševima i kupatilima u gradskim zgradama i rekreativnim centrima. Takođe, uvedeno je pravilo da se opštinske zgrade griju samo od 1. oktobra do 31. marta i to do granice od 20 stepeni Celzijusa, uz zabranu korišćenja prenosnih klima uređaja i grijača. Svjetla se noću gase i u više od 130 zgrada u Kelnu. Ono što je možda najinteresantnije jeste to da je čuvena Kelnska katedrala poslije 23 sata “u mraku”. Preporuka i apel građanima Njemačke je – manje se grijati, ne koristiti klimu i tuširati se najviše pet minuta u mlakoj vodi, po mogućnosti s tušem koji štedi vodu.
Haos i energetska kriza zahvatili su i Austriju. Jedna od posljednjih anketa pokazala je da čak dvije trećine građana ove države ne samo zabrinuto, nego i vrlo pesimistično u pogledu troškova života u narednih godinu dana.
Opštine su već počele da “gase” uličnu rasvjetu. I gradske vlasti Beča najavile su uvođenje restrikcija, tako da ove godine neće biti božićnih lampica. Ali kako stvari stoje, ova zemlja bi se mogla suočiti sa mnogo ozbiljnijim problemima. Ono što je zabrinulo tamošnju javnost jesu procjene da je vjerovatnoća da će u Austriji u narednih pet godina doći do “blekauta”, odnosno kraha električne mreže – 100 odsto. Na taj način bilo bi ugroženo cjelokupno snabdijevanje u zemlji, a to znači da zapravo ništa ne bi funkcionisalo. Ukoliko bi u Austriji na 24 sata nestala struja, šteta po privredu bi bila najmanje 1,2 milijardi evra. Povod za zabrinutost daje zastarjela elektroenergetska mreža u Austriji koja datira još iz sredine prošlog vijeka. Od tada, ne samo da je potrošnja naglo porasla, već mreža radi na granicama svojih potencijala. Austrijsko udruženje trgovaca već se ozbiljno priprema upravo za takvu situaciju. Da bi se bolje pripremili za nadolazeće probleme izdali su priručnik za slučaj “blekauta”. Inače, prema zvaničnim podacima austrijskih vlasti, ova zemlja će tokom ove godine platiti čak deset puta više za ruski gas, nego ranijih godina.
Sva ta neizvjesnost i stalno “bombardovanje” građana s poskupljenjima mnogima je već dozlogrdilo. Tako i mladoj, inovativnoj porodici Pretenhofer iz Beča koja je odlučila da na svoj balkon postavi solarno postrojenje. Kako su izračunali, svaki sunčani sat proizveden na njihovoj “balkonskoj elektrani” znači im uštedu u kućnoj blagajni. Ova vijest izazvala je veliku pažnju kod drugih da je jedan od prodavaca ovih solarnih panela čak nakratko deaktivirao svoju veb stranicu, jer je bilo toliko pristupa da je mislio da mu je stranica hakovana.
Ono što je posebno interesantno za ovu alpsku državu jeste i da je nakon enormnog rasta i cijene vještačkog đubriva, porasla značajno i potražnja za prirodnim đubrivima, poput stajskog đubriva ili životinjske balege. Međutim, problem je što ponuda ograničenja. Ostaje da se vidi da li će ga možda “uvoziti”.
Operacija termostat
Ništa bolje nije ni u Italiji u kojoj se sprovodi “operacija termostat”, smanjenja upotreba klima, a vlasti su saopštile i da će u slučaju nestašice struje prvo obustaviti snabdijevanje nekih preduzeća. Potrošači koji se griju ili kuvaju na gas takođe su pozvani na štednju energije. Stah od nestašica struje je tako doveo do pojačane kupovine agregata, koja je gotovo uduplana, a nekim radnjama prave se i liste čekanja.
I Španija je objavila nova pravila koja predviđaju da nijedna kompanija neće smjeti da zimi svoje prostorije grije iznad 19 stepeni. Ove mjere podrazumijevaju i zabranu osvjetljavanja izloga poslije 22 časa.
Ništa bolja situacija nije ni u bankarskom raju i bogatoj Švajcarskoj gdje vlasti upozoravaju da bi nestašice struje tokom zime mogle da imaju dalekosežne posljedice. Vlasti su upozorile da bi u slučaju nestanka struje sve stalo, od bankomata, do plaćanja karticom u prodavnici i sipanja goriva na benzinskoj pumpi. Zbog toga u ovoj zemlji strahuju od građanskih pobuna, te se policija već priprema za takve i slične kataklizmične scenarije. Građanima je čak preporučeno da kupe ćebad i svijeće za zimu, te eventualno nasjeckaju i nešto drva. Za svaki slučaj.
Kriza nije zaobišla ni pojedine nordijske zemlje, nenavikle na ove potrese, ali i nedostatak tako potrebne struje. U Grčkoj je pak situacija specifična, jer imaju višak struje tokom zime, a manjak tokom ljeta. Dovoljno struje nemaju ni Bugari koji takođe imaju nuklearku, ali nedovoljnog kapaciteta. Mađarska je vjerovatno u najboljem položaju u odnosu na svoju evropsku braću, jer nisu htjeli uvoditi embargo na ruski gas, ali imaju i nuklearku “Pakš” koju dodatno proširuju.
Teška situacija je i u regionu. Vlada Sjeverne Makedonije donijela je odluku koja stupa na snagu od 1. septembra, a koja bi trebalo da omogući uštedu električne energije do 15 odsto. Gašenje dekorativne rasvjete u javnim objektima i spomenicima kulture, noćno paljenje grijača na besplatnu struju – samo su neke od preporuka. Tu je i gašenje lampi kada ima dovoljno dnevne svjetlosti, gašenje računara nakon rada, redovna zamjena filtera u opremi za grijanje i klimatizaciju… Domaćinstvima je pak preporučeno da bojler uključe samo kada postoji potreba za toplom vodom i po mogućnosti kada je struja jeftina. Slične mjere se planiraju i u Hrvatskoj, a vjerovatno i Crnoj Gori.
Ruska ekonomija
Ugledni list “Ekonomist” nedavno je uradio analizu koja je pokazala da se ruska ekonomija drži bolje nego što su predviđale i najoptimalnije prognoze. Uzimaju za primjer tzv. “indikator trenutne aktivnosti”, koji objavljuje “Goldman Saks”, a mjeri privredni rast u stvarnom vremenu. Isti se drastično smanjio u martu i aprilu, a u narednim mjesecima i te kako oporavio. I drugi parametri “pričaju” sličnu priču. Indeks rasta uslužnog sektora manje je pogođen nego u vrijeme prethodnih kriza. Potrošnja električne energije, nakon početnog pada, ponovo raste. U međuvremenu, inflacija jenjava. Pad cijena, kako navodi “Ekonomist” nije jedina okolnost koja pomaže ruskim domaćinstvima. Podaci Sberbanke, najvećeg ruskog zajmodavca, pokazuju da su srednje realne plate naglo porasle od proljeća. Djelimično zato što se tržište rada drži, ljudi mogu nastaviti da troše.
