Više kandidata iz opozicionih stranaka za najvažnije inokosne funkcije neminovno će dovesti do rasipanja glasova, ali je nepoznato kome će to nanijeti više štete – vlasti ili opoziciji.
Za razliku od nekih prethodnih izbornih ciklusa, kada su, uz izuzetak nezavisnih kandidata i predstavnika minornih političkih opcija, izbori za predsjednika Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH prolazili u direktnim okršajima kandidata SNSD i zajedničkih kandidata opozicije, za predstojeće izbore kandidature su istakli i DNS i SPS, partije koje se inače deklarišu kao opozicija aktuelnoj vlasti.
Tako su socijalisti Gorana Selaka kao svog kandidata za predsjednika Srpske istakli Neđu Đurića, dok je DNS prijavio kandidate za obje najvažnije funkcije – Nenada Nešića za srpskog člana Predsjedništva BiH i Radislava Jovičića za predsjednika Republike Srpske.
Zagonetka
Da li će kandidati DNS i SPS “odvući” glasove zajedničkim kandidatima SDS i PDP, Mirku Šaroviću i Jeleni Trivić, te na taj način napraviti uslugu kandidatima SNSD i vladajuće koalicije, Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović, pitali smo analitičare i dobre poznavaoce ovdašnjih političkih prilika.
Politički analitičar Tanja Topić smatra da je, na neki način, i dalje zagonetka kome će kandidati DNS i SPS “pomrsiti konce”.
– U svakom slučaju, mi već imamo opredijeljene birače, kada je riječ o kandidatima vlasti i opozicije. Oni su jasno opredijeljeni i tu ne postoji nijedan faktor koji može uticati da promijene svoje mišljenje. Na drugoj strani, sad se postavlja pitanje kod onih glasača koji su do sada glasali za DNS, a koji je, podsjećam, dugo godina bio dio vladajućeg establišmenta, da li oni “pozdravljaju” njihov politički preobražaj – kaže Topićeva za Srpskainfo.
Ona se slaže s tim da isticanje više kandidata iz opozicionih redova vodi ka “cijepanju” i rasipanju glasova, te da bi, po nekoj logici, to trebalo da ide na štetu kandidata dvije najveće opozicione stranke, SDS i PDP. Međutim, Topićeva tvrdi da to u ovom konkretnom slučaju ne mora da bude tačno.
– Tu postoji zagonetka, jer ne bih baš sa stoodstotnom sigurnošću tvrdila da će glasovi iz tog novog opozicionog bloka, koji budu išli Nešiću, Jovičiću ili Đuriću, naštetiti opoziciji. Prije bih rekla da će oni iz tog bazena glasova, koji su ranije išli ka vladajućim, otkinuti jedan dio. Zbog toga ne bih bezuslovno podupirala tezu da će njihove kandidature naštetiti opoziciji – navodi Topićeva.
“Tvrde pazar”
Sociolog i univerzitetski profesor Drago Vuković, s druge strane, ubijeđen je u to da će kandidati DNS i SPS odvući moguće glasove zajedničkim kandidatima SDS i PDP.
– Više kandidata za inokosne funkcije može biti indikator demokratskog nadmetanja u višepartijskom sistemu. Ta utakmica imala bi smisla ako bi to bilo nadmetanje najboljih programa i najboljih kandidata. Mi smo, naravno, daleko od toga. Više kandidata je u našim uslovima model da se pomrse računi najjačim kandidatima i u tome ima i neke političke logike. Ali, postavlja se pitanje šta stoji iza toga – kaže Vuković za Srpskainfo.
On, kao odgovor, nudi nekoliko mogućih situacija koje su dovele do toga da DNS i SPS izađu sa svojim kandidatima za najvažnije izborne funkcije.
– Prvo, u našoj zapuštenoj i interesnoj politici neki kandidati su ubijeđeni da mogu pobijediti, iako je apsolutno jasno da nemaju nikakvih šansi. Drugo, ovi kandidati koje pominjete će pokušati da sve do početka izbora “tvrde pazar”, odnosno kako da što bolje unovče ili na neki drugi način materijalizuju tu kandidaturu i da se nje, zbog toga, odreknu u nečiju korist. Ne bi bilo novo ni iznenađujuće da im se obeća ministarsko ili čak premijersko mjesto – objašnjava Vuković.
Politička posrnulost
On, međutim, tvrdi da je od navedenog “bitnije nešto drugo”, a to je da, prema njegovim riječima, u potpunoj političkoj polarizovanosti treba ugroziti rezultat ozbiljnih kandidata, i to onda manipulativno iskoristiti kao neku prividnu snagu pojedinca i partije, a koja je, tvrdi Vuković, u realnosti veoma mala ili skoro da ne postoji.
– To su politike malih dometa, a velikih demagoških priča. Mi u toj političkoj posrnulosti imamo neke partije i političare koji se prijavljuju isključivo da bi trgovali s posmatračima, podrškama i tome slično. Nedavno je predsjednik jedne političke partije izjavio da će podržati pojedinačne kandidate ako to od njih neko bude tražio. Kada to prevedemo na razumljiv jezik, to znači da ako neko ponudi novac za glasove, tu smo – kaže Vuković.
Smatra da će, po nekoj “jednostavnoj” logici, kandidati DNS i SPS više glasova oduzeti opoziciji nego poziciji.
– Tu, prije svega, mislim na Nenada Nešića, za koga nisam siguran gdje pripada. Što se tiče Jovičića, siguran sam da će on odustati od kandidature, a profesor Neđo Đurić vjerovatno je, pored nas, iznenadio i sebe s ovom kandidaturom. Jasno je da će se bitka voditi između Dodika i Trivićeve i da taj rezultat može biti iznenađujući samo u jednoj varijanti. Da bude velika izlaznost i da se na biralištima pojavi 10 do 20 procenata novih birača, koji po pravilu do sada nisu izlazili na izbore. Tada bi se desile promjene i i tada bi opozicija imala šanse. Ovako, ni Trivićeva ni Šarović skoro da nemaju nikakvih šansi. Iskustvo govori da je ovih 50-ak odsto, koji redovno izlaze, već sada donijelo odluku za koga će glasati. To bi se moglo definisati kao projektovanje izborne (ne)slobodne volje građana – zaključuje Vuković.
