Šinzo Abe, bivši japanski premijer, koji je danas preminuo nakon atentata u gradu Nara dok je držao govor, bio je harizmatični nacionalista, jakog političkog porijekla, ostavio je dubok trag u politici carevine kako svojim stavovima o japanskoj politici tokom cijelog 20. vijeka, tako i svojom ekonomskom politikom.
Kada je 2006. prvi put postao premijer Japana, tada 52-godišnji Šinzo Abe (1954), bio je najmlađi premijer u istoriji carevine. Do 2020. kada se povukao sa mjesta premijera na toj funkciji proveo je ukupno devet godina, najviše od svih premijera poslije Drugog svjetskog rata, piše RTS
Abe je bio lider Liberalno-demokratske partije, desno konzervativne i najjače japanske stranke, koja je na vlasti u Japanu gotovo neprekidno od osnivanja 1955. godine.
Iz kancelarije premijera otišao je zbog lošeg zdravlja. Zalagao se za ekonomske reforme i uspostavljao ključne diplomatske odnose. Ali, bilo je i skandala tokom njegovog mandata, piše Index.hr.
Smatrali su ga simbolom promjene i mladosti
Abe je prvi put postao premijer 2006. sa 52 godine, što ga čini najmlađom osobom koja je preuzela premijersku dužnost u Japanu. Smatrali su ga simbolom mladosti i promjene.
Abeov prvi mandat bio je turbulentan, pogođen skandalima i nesuglasicama, a okončan je iznenadnom ostavkom. Nakon što je isprva sugerisao da se povlači iz političkih razloga, priznao je da pati od bolesti koja mu je kasnije dijagnosticirana kao ulcerozni kolitis.
To je hronična upalna bolest crijeva koja je zahtijevala višemjesečno liječenje. Abe je rekao da je bolest na kraju pobijedio uz pomoć novih lijekova.
Abeov plan za Japan
Abe se ponovo kandidovao pa 2012. opet postao premijer. U to vrijeme Japan se još uvijek oporavljao od posljedica cunamija i nuklearne katastrofe u Fukušimi koji su se dogodili 2011, a Abe je naizgled nudio spas. Njegov plan bio je “Abenomika” – plan za oživljavanje privrede.
Japanska privreda treća je po veličini na svijetu i bilo je preko 20 godina u stagnaciji. Abeov plan za privredu uključivao je veliku državnu potrošnju, veliko monetarno popuštanje i smanjenje birokratije.
Abe je takođe nastojao povećati pad stope nataliteta u zemlji tako što je radna mjesta učinio prijateljskijim prema roditeljima, posebno majkama. Progurao je kontroverzna povećanja poreza na potrošnju kako bi pomogao u finansiranju vrtića i popunio rupe u japanskom prenapregnutom socijalnom sistemu.
Iako je bilo određenog napretka u reformama, veći strukturni problemi privrede nisu nestali. Deflacija je i dalje bila prisutna, a privreda je bilo u recesiji čak i prije izbijanja virusa korona 2020. Tokom pandemije Abeova popularnost dodatno je opala jer su njegov pristup rješavanju problema kritikovali kao spor i zbunjujuć.
Abeov rejting bio je veoma nizak.
Abe i spoljna politika
Na međunarodnoj političkoj sceni, Abe je zauzeo tvrd stav prema Sjevernoj Koreji, ali je htio biti mirotvorac između SAD i Irana. Abe je stvorio lični odnos s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trampom, ali taj odnos nije iskoristio da s njim razgovara o pitanjima koja su bitna za Japan poput pitanja Sjeverne Koreje i trgovine. Na kraju je Tramp i dalje htio prisiliti Japan da plati više za američke trupe stacionirane u svojoj zemlji.
Bivši japanski premijer pokušao je da popravi veze s Kinom i Rusijom. Ali, dogovor s Rusijom o spornim sjevernim ostrvima nije postignut, a i propao je plan da kineski predsjednik Si Đinping dođe u državnu posjetu Japanu. Abe nije htio napraviti kompromis u vezi s Južnom Korejom i neriješenim ratnim sporovima te je nastavio s planovima za reviziju japanskog pacifističkog ustava.
Tokom svog mandata Abe je izdržao političke “oluje”, uključujući optužbe za kronizam. To nije puno uticalo na Abeovu moć, dijelom zbog slabosti opozicije. Abe je trebalo da ostane premijer do kraja 2021, ali sa dužnosti je odstupio u avgustu 2020. Tako je završio njegov drugi mandat.
Potiče iz ugledne porodice političara i otac Šintaro Abe i deda Kan Abe bili su ugledni političari u Japanu.
Abe se školovao u Japanu i SAD, najprije se zaposlio u Kobe stilu da bi poslije nekoliko godina prešao u Ministarstvo spoljnih poslova. Za poslanika je prvi put izabran 1993. godine.
