Kako se koči motociklom? Zvuči kao banalno pitanje, osim ako ne pitate one koji su blokirali prednji točak ili nisu uspjeli da ukoče na vrijeme, pišu polovni automobili.
Kočenje je jedna od OSNOVNIH tehnika upravljanja motociklom. To je u praksi često jedini način da se izbjegne nesreća. Bilo samo kočenjem ili kombinacijom kočenja i slaloma.
Nažalost, mnogi budući motociklisti u auto školi nemaju posvećenu obuku za kočenje u kriznim situacijama. Prednja kočnica je na desnoj ručici, zadnja kočnica je na desnom stopalu. Ne zapinji prednjom kočnicom, jer ćeš pasti, i ne koči dok je upravljač okrenut. To je u većini slučajevima o kočenju znanje koje početnik stekne.
To je samo osnova, koliko da ne kočite nogama. Pred vama kasnije obaveza da ovu vještinu samostalno trenirate i praktikujete na svom motociklu kako bi bili bezbjedniji i bolji motociklista.
U ovom uvodnom dijelu prije svega želimo da izdvojimo tehniku kočenja kao vještinu koja mora da se vježba da bi se istom ovladalo.
Prednja kočnica ili samo zadnja?
Za pravilno kočenje, potrebno je koristiti obje kočnice. Kočenje se započinje zadnjom kočnicom koja stabilizuje motocikl i prebacuje dio težine na prednji točak, čije će kočnice pružiti gotovo 90% kočione sile nakon što aktivirate prednju kočnicu. Iako je udeo zadnje kočnice mali, neophodan je kako bi se kočioni put smanjio na minimum.
Ponekada uslovi na putu mogu biti izuzetno klizavi, gdje će jača upotreba prednje kočnice gotovo momentalno dovesti do pada, pa je tada bolje koristiti samo zadnju kočnicu. U tom slučaju, zaustavni put će vam biti gotovo tri puta duži. Ovo je važno znati kako bi brzina kretanja bila smanjena do te mjere dokle zadnja kočnica može efikasno da vas zaustavi.
Osnovna pravila kočenja
Generalno pravilo je da se koči na pravcu, a ne u nagibu. Kočenje u krivini je moguće tek radi malih korekcija. Svaka veća sila na kočnicama u krivini će rezultati padom bilo da kočite prednjim ili zadnjim točkom. Najsigurnija opcija je da kočenje izvršite pred krivinu, odnosno da imate sporiji ulaz, ali brži izlaz.
Pri sporim manevrima, doziranjem zadnje kočnice možete dodatno stabilizovati motocikl.
Kočenje prednjom kočnicom se vrši sa dva prsta, srednjim i domalim. Koči se progresivno, kako bi postepeno prebacili težinu na prednju gumu.
Ukoliko to uradite nasilno, guma će proklizati. Progresivnim kočenjem, postepeno prebacujući težinu naprijed, prednja guma može izdržati ogromnu silu do tačke proklizavanja. Čak toliku da se cjelokupan motocikl podigne na prednji točak.
Kada morate natovareni da stanete uz veliki nagib, koristite zadnju kočnicu. Tada je prednji točak rasterećen i neće imati dovoljno trakcije da zaustavi motocikl koji će krenuti nazad.
Problematika iznenadnog (paničnog) kočenja
Nerazumijevanje kočnica kod motocikla, ne vladanje tehnikom, dolazi do izražaja i na naplatu onda kada moramo usljed neke prepreke da ukočimo na što kraćoj distanci. To su „biti ili ne biti“ situacije.
Da objasnimo zašto je panično kočenje veliki problem za motockliste:
Ukoliko nikada niste vežbali intezivno kočenje, vi jednostavno nemate izgrađenu refleksnu reakciju za kočnicu motocikla. Taj refleks je izuzetno bitan u slučaju opasnosti gdje nema vremena za razmišljanje. Tada mozak uključuje refleksnu radnju.
Vaš mozak će odreagovati sa onim što je već naučen, a to je obično iznenadno „nabadanje“ kočnica koje će dovesti do pada usljed blokiranja prednjeg točka. Pogotovo ako na motocikl sjedate poslije automobila kojim kočenje nije ni za poređenje sa kočenjem motocikala.
U situacijama iznenadne prepreke, par sekundi je sve što imate da uočite opasnu situaciju i reagujete. U praksi je to uočiti automobil koji vam oduzima prednost, reakcija i manevar.
Ponavljamo, potrebna je praksa i vježba za kočenje u iznenadnim situacijama.
Kako se koči u tim situacijama, odnosno kako da vježbate:
Zauzeti položaj gdje ste blago nagnuti napred sa rukama čvrsto odupretim o upravljač. Kolena moraju biti čvrsto priljubjena uz rezervoar. Ako niste odupreti, rizikujete da preletite preko upravljača ili ako su vam ruke savijene može se desiti da udarite kacigom u karoseriju automobila.
Pritiskate kvačilo, započinjete kočenje zadnjom kočnicom. Polugu prednje kočnice, pritiskate samo sa dva prsta. Kažiprstom i srednjim prstom. Pritiskate progresivno sve jače i jače. Zašto sa dva prsta? Ukoliko koristite sva četiri prsta blokiraćete prednji točak.
Glava mora biti podignuta kako bi imali uvid u situaciju i prazan prostor za prolaz. Pogledom koji je usmjeren na dole, gubite svaku šansu za dobar manevar, jer motociklu ne možete zadati putanju. Motocikl se vodi pogledom i to važi čak i kad kočite.
Ako vam prednji točak blokira, ipak imate jedan veoma kratak interval da napravite korekciju. Odnosno, da otpustite prednju kočnicu i ponovo započnete progresivno kočenje. Imajte na umu da ćete korekcijom značajno produžiti zaustavni put.
Koliko ABS pomaže?
Prvi ABS našao se 1988. godine na motociklima „K100“ marke „BMW“. Sistem je težio oko 11 kilograma. Danas, težina ABS sistema je svedena na svega kilogram. Može se naći na gotovo svim motociklima i skuterima.
Kao i na automobilima, ABS na motociklu spriječava blokiranje točka. ABS u velikoj mjeri olakšava panična kočenja. Jednostavno, ispravite motocikl i pritisnite kočnicu najjače što možete.
Kada kupujete polovan motocikl, ABS neka vam bude jedna od bitnih stavki u izboru.
Tehnologija je toliko napredovala da su pojedini motocikli opremljeni ABS sistemom koji, zavisno od nagiba, sam dozira kočionu silu kroz krivinu kako ne bi došlo do pada.
Moramo da napomenemo, da bez obzira kakvom tehnologijom je motocikl opremljen, nećete moći da nadoknadite nedostatak sopstvene veštine. Ni jedan sistem ne može protiv zakona fizike. Dakle, ABS shvatite ne kao rješenje, već kao vid asistencije.
Tehnička ispravnost utiče na zaustavni put
Kroz naše tekstove više puta smo pominjali značaj pritiska u gumama i njihovo opšte stanje. Stara i potrošena guma koja nema adekvatan pritisak možda neće moći da istrpi svu silu koju generiše motocikl.
Takođe, stanje prednje viljuške utiče na to kako će se motocikl ponašati kada se gotovo sva težina prebaci na prednji točak.
Ako je viljuška zrela za remont, neće absorbovati silu, već će sve prenijeti na prednju gumu i dodatno je opteretiti. Savjet je da ulje u viljušci mjenjate na najviše dvije godine. Isto važi i za kočiono ulje. Što je starije, to je doziranje i efikasnost kočnica slabija.
