Prije osnivanja “Netfliksa” Rid Hejstings je bio izvršni direktor softverske kompanije “Pure Atria “, koja je kupila firmu pod nazivom “Integtit QA “, gdje je Mark Rendolf bio suosnivač. Uz veliki priliv rizičnog kapitala i porast tržišta, Rendolf je imao želju da pokrene novi startap, vrbujući Rida kao investitora ili savjetnika. Osnovali su kompaniju 29. avgusta 1997. godine, a pošto Silicijumska dolina voli dobru priču o porijeklu ili oštrom uvidu koji destiliše suštinu kompanije, “Netfliksova” saga navodno počinje prema popularnoj legendi, kada je Rid dobio kaznu od 40 dolara za kašnjenje u vraćanju filma “Apolo 13” u lanac video-klubova “Blokbaster” i sebi postavio pitanje: “Šta ako ne bi bilo naknada za kašnjenje?”
Ipak, priča o porijeklu giganta striminga složenija je od ove bajkovite priče, koja je uredno razvila početnu potrošačku ponudu usluge iznajmljivanja DVD-ova bez brige o datumima povratka ili zakasnjelim naknadama putem kućne dostave, a kasnije onlajn iznajmljivanjem. Sa 1,9 miliona dolara početnog kapitala, koji su obezbijedili Hejstings, Rendolf i grupa investitora, kompanija je zaposlila desetak ljudi. U prvih šest mjeseci njegov primarni fokus bila je izgradnja jednostavne veb-stranice za e-trgovinu kako bi se olakšala prodaja i iznajmljivanje diskova. Prva “Netfliksova” kancelarija bila je bivša filijala banke u poslovnom parku u dolini Skots, a njihova početna zaliha DVD-a čuvala se u starom trezoru banke. Kada je “Netfliks” formalno otvorio svoja vrata 14. aprila 1998. godine, prvih 150 narudžbi stiglo je odjednom i srušilo servere kompanije, što je, prema Ridovim riječima, odredilo njihovu sudbinu.
– U to vrijeme nismo brinuli o tome kako ćemo se odbraniti od “Blokbastera” ili budućnosti striminga. Brinuli smo za malu veb-stranicu “Netliksa” koju smo napravili – rekao je Rendolf. Prosto rečeno, “Netfliks” nije zarađivao, prodavao je dosta DVD-a, ali su mu troškovi bili visoki. Slanje im je bilo skupo. Na sastanku o poboljšanju prodaje sa šefom “Amazona” i budućim konkurentom Džefom Bezosom shvatili su da moraju rizikovati i ići korak dalje.
– To je dovelo do jedne od prvih zaista teških odluka. Da li se držite posla koji čini 95 odsto vašeg prihoda, ali će se na kraju ugasiti, ili se kladite na posao koji ne funkcioniše, ali, ako možete da ga pokrenete, potencijalno bi mogao biti veliki uspjeh – kazao je Rendolf.
“Netfliks” je preuzeo rizik i gotovo godinu dana poslovao u minusu, dok su stigli do stadijuma iznajmljivanja, koji bi prvi korisnici prepoznali kao redovno, plaćajući fiksnu mjesečnu pretplatu za do tri filma istovremeno. Diskovi bi stizali poštom u crvenim kovertama, a otvoreni model iznajmljivanja ponudio je potrošačima veću udobnost i riješio praktičniji problem za “Netfliks” u vidu skladištenja filmova. Usluga koju je “Netfliks” uveo 1999. promijenila je i firmu i tržiše, privlačeći 200.000 pretplatnika, koji su pokazali lojalnost ne samo zato što su imali novi pristup iznajmljivanju DVD-a, već su imali i njihov mehanizam za preporuke i malu zajednicu koju je stvorila njegova veb-stranica. Pretplatnici su mogli graditi “redove” željenih naslova za iznajmljivanje i trgovati recenzijama sa drugim pretplatnicima. “Netfliks” je naglašavao pojedinca i podsticao kupce da ocjenjuju svaki film, postavljajući te ocjene na svojoj stranici. Investitori iz Silicijumske doline uložili su 100 miliona dolara u startap, što mu je omogućilo da naraste na više od 350 zaposlenih.
Ipak, “Netfliks” je ubrzo udario u zid nakon 11. septembra i krize na tržištu, primoravši Hejstingsa da otpusti trećinu radne snage kompanije. Čak su on i Rendolf otputovali u Dalas u Teksasu početkom 2000. godine s planom da uvjere direktora “Blokbastera” da kupi “Netfliks” i da im dopusti da izgrade svoje onlajn prisustvo. Direktor “Blokbastera”, koji ih je lično odbio, upravljao je lancem od 9.000 DVD-klubova vrijednom šest milijardi dolara, a “Netfliks” je bio pred bankrotom sa 50 miliona dolara duga. Danas, “Blokbaster” odavno ne postoji, a “Netfliks” ima više od 200 miliona korisnika i nije prisutan u samo dvije zemlje svijeta, dok mu je vrijednost veća od 160 milijardi dolara. Šta se dogodilo u međuvremenu? Prema riječima Hejstingsa, shvatili su da novo vrijeme traži novu filozofiju poslovanja.
– U tom trenutku čak ni ja nisam shvatao jednu stvar: mi imamo nešto što “Blokbaster” nema. Poslovnu filozofiju s vrlo malo pravila, koja vrednuje ljude više od procedura, a inovaciju više od efikasnosti. Naša filozofija, usredsrijeđena na postizanje najboljih rezultata zapošljavanjem samo najboljih stručnjaka i rukovođenje zaposlenima putem organizacije, a ne kontrole, omogućila nam je da stalno rastemo i mijenjamo se uporedo sa svijetom i potrebama korisnika. “Netfliks” je drugačiji. Naša filozofija je “ne” pravilima – kazao je Hejstings.
Rast prodaje DVD-plejera, kao kućih poklona, početkom milenijuma i ubrzani rast brzine interneta omogućio je efikasniju prodaju i potražnju za DVD-filmovima, što je postavilo šansu da kompanija izađe na berzu 2002. godine, prikupivši 82,5 miliona dolara na osnovu broja pretplatnika, koji se sada čini čudno skromnim – 600.000.
Kako je “Netfliks” rastao, Hejstings je regrutovao ključne rukovodioce, uključujući Teda Sarandosa, bivšeg direktora lanca video-klubova, koji je napustio srednju školu i sam izgradio svoju firmu iz čiste ljubavi prema filmu i pop kulturi. Dvojica izvršnih direktora će razviti uspješnu saradnju “lijevog” i “desnog” mozga u “Netfliksu”, koja će trajati duže od 20 godina. Hejstings je držao stvari u tehnološkom centru u Los Gatosu, dok je Sarandos podsticao kreativni centar u Los Anđelesu. Eksploziju i razvoj interneta iskoristili su da početkom 2007. godine zamijene poštansku dostavu filmova njihovom biranjem, gledanjem i plaćanjem onlajn, putem striming usluge. Ispostavilo se da je njihova veb-stranica već stvorila ogromnu bazu ljudi koji znaju za njih i kod kojih je “Netfliks” već popularan, sa izgrađenim povjerenjem u njihove usluge, za razliku od konkurencije, koju je čekao dugačak i vrlo skup put na stvaranju korisničke baze.
Sarandos je, mudro slijedeći novu filozofiju firme, shvatio da se suština njihovog uspjeha krije u ljudima, a ne u proizvodu.
– To je bio posao dobrih veza između ljudi. Umjetnika koji stvaraju materijal za ponudu, nas koji ga iznajmljujemo i onih koji ga gledaju plaćajući pretplatu – rekao je Sarandos. Jačajući svoju produkciju, stvarali su vlastiti materijal, štedeći tako na nadoknadama za autorska prava i vrbujući najveće holivudske zvijezde u svoje redove, jačajući time ugled u industriji zabave, od dodjele “Oskara” preko “Emi” nagrada do filmskih festivala širom planete. I treba dodati, i dalje niko ne šalje kazne za iznajmljeni film ili seriju.
Ime
Kada su avgustu 1997. godine Hejstings i Rendolf razmišljali o osnivanju firme za iznajmljivanje filmova putem pošte, dali su joj zvučno ime “Netfliks”.
Pamtljiva kovanica od riječi “net” (skraćeno za internet) i “fliks” (skraćenica od pojma filmskih filmova), pojačana je jednostavnim, ali pamtljivim logo znakom, slovom N na crnoj podlozi. U prvoj fazi, “Netfliks” je radio samo u SAD, ali je 2010. počeo svoju međunarodnu ekspanziju. Prvo je to bila Kanada, zatim Latinska Amerika i Karibi, a između 2012. i 2015. proširila se na Evropu, Australiju, Novi Zeland i Japan. Danas posluju u 200 zemalja svijeta na više od 50 jezika.
