“Kada ćeš da se udaš/oženiš? Kad će djeca? Jesi li pronašao/la novi posao? Malo si se ugojio/la…” su samo neki primjeri komentara koje mnogi od nas dobijaju u periodu od novembra, pa sve do kraja zime, kada se porodice okupljaju za slave, Novu godinu, Božić…
Iako je ovo vrijeme za povezivanje sa najbližima, navedene teme za razgovor često mogu pokvariti naše raspoloženje, toliko da poželimo da nismo došli. Kako možemo da pronađemo spas u ovim situacijama, da li je moguće da ih izbjegnemo?
Događaji u kojima se okuplja cijela porodica su nekima najsrećnije vrijeme u godini, dok drugi nisu toliko optimistični na pomisao sastajanja sa članovima porodice. Zapravo, ovakva vrsta događaja često predstavlja veliki emocionalni stres iz nekoliko razloga.
Prije svega, određene porodične dinamike ponovo “oživljavaju” i često dolazi do razgovaranja o temama koje uglavnom postanu konflikti. To mogu biti razgovori o stanju u svetu, politici i izborim, sukobi perspektiva i mišljenja, a onda kreću škakljiva pitanja vezana za naš privatni život: zdravlje, trenutni ljubavni život, planovi za brak, djecu, detalji o poslu…
Mnogima nije prijatno da dijele ovakve informacije, čak iako je u pitanju porodica. Kada drugi nemaju razumijevanja i insistiraju da ovakve detalje podelimo sa njima, bude u nama negativna osjećanja. Na kraju, umesto da smo bili srećni što smo se sastali sa članovima porodice (pogotovo ako ih ne viđamo često), ovi događaji nas iscrpljuju i samo želimo da pobjegnemo, tako da ne steknemo pozitivne utiske vezane za praznike.
Nažalost, u većini slučajeva ne možemo promijeniti ponašanje drugih ljudi, ali uvijek možemo kontrolisati sopstvene misli, reakcije i odluke:
Ne postoje iznenađenja
Iako ovakava ikupljanju često prati i pozitivno uzbuđenje: dotjerani smo, vidjećemo rođake koje rijetko srećemo, srećni smo što smo na kratkom odmoru i želimo da vjerujemo da će vladati prijatna atmosfera, ipak, desi se suprotno, kao i svake godine.
Prethodno navedena rečenica je ključna za preživljavanje: “Kao i svake godine”. Drugim riječima, ako se slične ili čak potpuno iste situacije dešavaju godinama, onda ne bi trebalo da na njih budemo nespremni. Do sada smo sigurno svesni da se naši članovi porodice neće transformisati u savršene ljude, koji će izbjegavati neprijatne teme i pitanja.
Naprotiv, na sljedeći događaj moramo doći mentalno i emocionalno spremni, bez ikakvih pozitivnih očekivanja.
Iako ovaj metod može da zvuči pesimistično, zapravo je mnogo efikasniji i bolji za nas i naše mentalno zdravlje, nego da slijepo vjerujemo da će “ove godine sigurno biti drugačije”.
Pomoć prijatelja
Kada smo već upoznati sa ponašanjem određenih članova porodice i znamo šta da očekujemo, sljedeći korak da je da potražimo spoljašnju pomoć. To može biti bilo ko u koga imamo poverenja, kao što je blizak prijatelj ili partner. Najvažnije je da je to neko kome ćemo unapred naglasiti da ćemo se možda osjećati potišteno zbog komunikacije na okupljanju, da bi nam prijalo njihovo prisustvo ili samo podrška u vidu poruke ili sastajanja sa njima nakon toga da bismo razgovarali o svojim utiscima.
Kada znamo da nismo poptuno sami, bilo koja vrsta komentara ili pitanja koje nam može biti upućeno neće djelovati toliko strašno, jer znamo da ima neko ko nas može opustiti i saslušati na kraju dana.
“Ne” nije zločin
Sledeći deo može biti najizazovniji, ali i najefikasniji. Ako smo pratili prethodna dva koraka (znamo šta da očekujemo i nismo sami), onda nam je lakše da smislimo kako ćemo da vodimo razgovor.
Iako je ovo vještina koja se naizgled doživotno uvježbava, porodični događaji su savršena prilika za uspostavljanje ličnih granica. Na primjer, ako nam neko postavi lično pitanje na koje zaista ne želimo da odgovorimo, jednom bi bilo dobro da, umjesto da izmišljamo izgovor i pokušavamo da zaobiđemo temu, samo kažemo: “Izvinjavam se, ne priča mi se sada o ovome, nije mi prijatno, nisam raspoložen/a za tu temu, hajdemo o nečemu drugom…”
U tom trenutku, ovo može djelovati kao vrlo velika stvar. Naš sagovornik ili svi koji sjede sa nama za stolom mogu da budu iznenađeni, možda će naš odgovor čak delovati nepristojno, ali sve ovo vredi kada shvatimo da smo zaštitili svoje pravo da odgovorimo ili, u ovom slučaju, ne odgovorimo na neka pitanja.
Još jedna važna stvar: ne bi trebalo da čekamo da nam neko postavi izuzetno lično ili neprikladno pitanje da bismo ovako odgovorili. Ako nam se ne razgovara o našem poslu, iako to deluje kao ležerna tema, ne moramo. Ako ne želimo da svi naši rođaci znaju šta nam se dešava u ljubavi, ne dugujemo nikome da otkrivamo svoje intimne dijelove života.
Na početku će ovakva promjena možda djelovati previše radikalna, ali će nam pomoći da postepeno izgradimo samopouzdanje i sposobnost da upravljamo razgovorom i izbjegavamo teme koje nam mogu upropastiti veče.
