Rad javne kuhinje u sklopu Društvenog centra u Ljubiji, kod Prijedora, je veoma otežan jer broj korisnika svakodnevno raste, a obroka nema dovoljno da nahrane sva gladna usta u ovom naselju.
Mnogi mještani iz ovog naselja žive u veoma teškim uslovima, neki i bez krova nad glavom, a ova javna kuhinja je jedino mjesto na koje mogu doći da se ugriju i dobiju topli obrok.
“Imamo sve veće potrebe i dosta mještana koji ne mogu da dobiju obrok jer je ograničen broj. Postoje tri javne kuhinje u Prijedoru koje se finansiraju iz gradskog budžeta, ali nama je zaista u posljednje vrijeme sve teže. Ljubija je mjesto koje je veoma razuđeno i ima dosta okolnih sela, pa neki ne mogu ni doći do javne kuhinje, a nemamo organizovan prevoz ni da im odnesemo obrok ukoliko imamo dovoljno”, počinje priču za “Nezavisne” Karolina Vuruna, koordinatorka Društvenog centra u Ljubiji, kod Prijedora.
Vuruna, koja sama radi u ovom centru, trenutno je jedina podrška mještanima Ljubije kojima je potrebna pomoć.
“Radim s povećanim kapacitetom. Imam dva izuzetno teška slučaja u Ljubiji. Stariji se sjećaju češke porodice kod škole u Donjoj Ljubiji. Naime, njihov sin spava u kupatilu u kadi. On je najteži slučaj. Kuća se srušila i jedino kupatilo još stoji. On je modar od hladnoće. Nije više ni psihički dobro. Kad razgovaramo kaže da svaku noć putuje s vanzemaljcima. Razgovaram s njim kao sa svima što razgovaram, a i hoće sa mnom da priča. Ostajem i duže na poslu kako bi se i drugi mogli makar u našem centru ugrijati”, istakla je Vuruna.
Prema njenim riječima, trenutno imaju 39 korisnika kojima dijele obroke, ali su potrebe mnogo veće.
“Ovo nije samo javna kuhinja, već društveni centar. Imamo tuš-kabine i dnevni boravak. S njima radim razne radionice kako bi se socijalizovali. Svaki dan razgovaram s njima i družimo se. Većina ljudi koja dolazi je s psihičkim i drugim problemima, ali nikad nije izbio nikakav incident. Ovim ljudima je samo potrebna pomoć. Imamo i puno djece”, naglašava Vuruna.
Navela je da je država Italija prije nekoliko godina renovirala ove prostorije, otvorila javnu kuhinju i jedno vrijeme finansirala sve obroke, da bi nakon nekog vremena to prešlo na grad Prijedor.
“Ranije je nekako bilo lakše jer smo dobijali i odjeću za naše korisnike iz Italije. I sada smo od donatora dobili neke odjeće koju ćemo podijeliti”, kazala je Vuruna. Na pitanje šta im je trenutno najpotrebnije, Vuruna odgovara da je njima potrebno nekoliko deka, odjeće i obuće te da novac ne traže.
“Posebno bih apelovala na grad Prijedor, da ako je u mogućnosti poveća izdvajanja za javne kuhinje. Takođe, prije nekoliko dana sam bila u jednom tržnom centru i vidjela da je radnica krenula da baca banane koje im više nisu potrebne, pa sam zamolila da doniraju nama. Apelujem na sve građane da probude svoju svijest i da pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija, ne samo javnim kuhinjama, nego i svojim komšijama koje nemaju ništa, jer svi znamo da skoro sve porodice imaju hranu koju bacaju”, zaključila je Vuruna.
