– Velika mi je čast što ću biti deo manifestacije koja opstaje toliko godina. Ovo je 68. izbor najboljih što je zaista za svaki respekt. Nikada do sada nisam bio u ovakvoj ulozi, ali verujem da ću se uz pomoć ostalih članova žirija snaći i da ćemo odraditi posao kako treba – rekao je Škrbić.
Legendarni as odavno nije bio u Banjaluci u kojoj ima mnogo prijatelja. Poznato je koliko je grad na Vrbasu dao vrhunskih rukometaša koji su sa Škrbićem dijelili svlačionicu u reprezentaciji bivše države, pa će ovo biti lijepa prilika da se susretnu i evociraju uspomene na neka ljepša vremena.
– Kada sam ušao u reprezentaciju na golu je još uvek neprikosnoven bio Zlatan Arnautović, a Zdravko Rađenović obavljao funkciju direktora. Tu su naravno bili Aleksandar Knežević i Dragan Marković sa kojima sam igrao u Crvenoj zvezdi, pa Nebojša Golić sa kojim sam osvojio bronzu na Svetskom prvenstvu u Egiptu… Biće mi drago i da posle mnogo godina posetim “Borik” koji je uvek bio sinonim za rukomet. Kada sam počeo da se bavim ovim sportom Borac je bio san svih nas klinaca, klub koji je osvojio sve što se moglo i iz koga su potekli najveći asovi bivše Jugoslavije. Borac je uvek bio klub za koji su navijali oni neutralni, pa sam i ja sa simpatijama uvek pratio rezultate Banjalučana – naglasio je Škrbić.
Iako je više od dve decenije ispisivao rukometnu istoriju igrajući u najvećim ekipama svijeta posljednjih godina našao se, ipak, u sasvim drugačijem biznisu. Sada je u poslu gdje je svaka utakmica odlučujuća – u medicini. Njegova firma bavi se uvozom i distribucijom medicinskih sredstava za ortopediju i neurohirurgiju, kao što su proteze za koljena i kukove, pločice za prelome, sistemi za operaciju kičme, a njegov tim uradio je više od 100 teških operacija kičme u Srbiji.
– Još dok sam se aktivno bavio sportom bio sam svestan da bi, kada se završi karijera, trebalo da razmislim čime ću se baviti. Nisam želeo da budem trener ili menadžer, uvek sam želeo da se bavim nečim drugim, jer rukomet je specifičan sport, ugovori i transferi nisu veliki kao u fudbalu ili košarci. Za to sam se pripremao, uspeo sam da zaradim i potom uložim u biznis – naglasio je Škrbić.
Bez rukometa ipak ne može. Prošle godine je postao dio Upravnog odbora Crvene zvezde, a potom je dobio i funkciju predsjednika, pa zajedno sa Nenadom Peruničićem i ostatkom najužeg rukovodstva pokušava da vrati Zvezdu gdje je bila devedesetih godina prošlog vijeka kada je on žario i palio na terenu.
Škrbićevim imenovanjem zvanično su počele pripreme za najstariju manifestaciju ovakvog tipa u regionu. U narednih nekoliko dana iz sportske redakcije “Glasa Srpske” svim strukovnim savezima biće poslat dopis da nominuju najboljeg sportistu za ovu godinu. Do kraja novembra biće održane i dvije sjednice stručnog žirija, a na sam dan Izbora deset najboljih sportista žiri će se još jednom sastati i donijeti konačnu odluku. Osim izbora deset najboljih, na završnoj manifestaciji biće dodijeljeno još deset nagrada, priznanja i plaketa i to u kategorijama: najbolji sportista iz Republike Srpske, najbolji trener, ambasador sporta Republike Srpske, plaketa za specijalne i paralelne veze Republike Srpske i Srbije, plaketa za dugogodišnji doprinos razvoju sporta, nagrada za najbolji sportski događaj godine, plaketa za izuzetna dostignuća u paraolimpijskom sportu, plaketa za sportski poduhvat godine, plaketa posthumno i Zlatno pero – “Limun Papić” kao nagrada najboljem sportskom novinaru Srpske u tekućoj godini. Takođe, Ministarstvo porodice, omladine i sporta kao i svake godine do sada dodijeliće deset nagrada perspektivnim sportistima. Laureat za prošlu godinu je fudbaler Goran Zakarić.
Karijera puna uspjeha
Škrbić je karijeru počeo u Jugoviću iz Kaća odakle ga je put vodio u Crvenu zvezdu, Atletiko Madrid, Alziru, Ademar Leon, Hamlen, Celje, Nordhorn, dok je posljednjih pet godina, od 2002. do 2007. godine proveo u Barseloni. Kada je u pitanju klupska karijera to je i najbolji period gledajući trofeje. Sa Kataloncima je osvojio dvije titule prvaka, dva Kupa Španije, ali i EHF kup, te Ligu šampiona. Nešto ranije, 2000. godine proglašen je za najboljeg igrača svijeta. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je tri bronzane medalje, na Evropskom prvenstvu 1996. godine, te na svjetskim šampionatima 1999. i 2001. godine.
