Generalna skupština Ujedinjenih nacija, gotovo je izvjesno, razmatraće “rezoluciju o genocidu u Srebrenici”, međutim pitanje je da li će biti i dovoljno glasova da se jedna takva rezolucija, koja nije obavezujuća, i usvoji.
Rasprava o rezoluciji trebalo bi da se održi 24. aprila i to u okviru tačke “Sprečavanje oružanih sukoba”, a ako je suditi po pisanju medija, rezoluciju će predložiti Njemačka i Ruanda.
Procedura eventualnog usvajanja rezolucije nije jednostavna. Prema pravilima UN, svaka država članica UN može predložiti tačku dnevnog reda o kojoj će se raspravljati. Kvorum za rad je jedna trećina članica, a za odlučivanje je potrebna jedna polovina, međutim Generalna skupština UN može odrediti da neka rezolucija predstavlja važno pitanje, tačnije zemlja članica može tražiti da se o eventualnoj rezoluciji o Srebrenici odlučuje dvotrećinskom većinom. Taj zahtjev u ovom slučaju neke od zemalja je izvjestan, a kada se on predloži, Generalna skupština UN prostom većinom odlučuje o tome, odnosno da li će za usvajanje biti potrebne dvije trećine ili “samo” polovina glasova. U oba slučaja, pozicija Srbije i Republike Srpske, koje će najviše “pogoditi” eventualno usvajanje rezolucije o Srebrenici, nije sjajna, a o tome je nedavno govorio i Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije.
“Taj akt nema obavezujuću pravnu snagu. Moraju da sakupe 2/3 i oni računaju da će da imaju 27 glasova članica EU, zbog toga Srbi moraju imati 14 koji će biti protiv, ne uzdržani, već protiv. Mnogo komplikovano sa minimalnim izgledima, ali naše je da pokažemo želju i borimo se za istinu”, rekao je Vučić.
Ono što će sigurno biti jeste veliki broj uzdržanih glasova, a s obzirom na to da će rezoluciju formalno pravno predložiti Njemačka i Ruanda, koja je preživjela genocid, velika većina “zapadnog svijeta” i islamskih zemalja će je podržati, tako da je za Srbiju i Republiku Srpsku ostalo da “svoje” glasove traže na drugoj strani, odnosno u “manje bitnim” zemljama, koje u ovom slučaju imaju istu težinu glasa.
Vučić je rekao i da nakon usvajanja rezolucije o Srebrenici mogu se očekivati zahtjevi za ratnom odštetom, međutim pravnici sa kojima smo razgovarali kažu da to nije moguće i to iz razloga što takve rezolucije nisu pravno obavezujuće i nemaju snagu kakvu imaju one koje se usvoje na sjednicama Savjeta bezbjednosti UN.
“Rezolucije GS UN nisu pravno obavezujuće i iz njih ne proizlazi obaveza za državu da donosi bilo kakav svoj zakon niti da mijenja sopstveni ustav. Takođe se na osnovu tih rezolucija ne može dosuđivati nikakva odšteta, nikome. Dakle, nema sud pravo da presudom dosudi naknadu štete i da se za takvu svoju odluku pozove na rezoluciju. Ako bi to i učinio, takva presuda bi po žalbi morala biti ukinuta, jer nema uporište u pravu, budući da rezolucija GS UN nije dio pravnog poretka države niti je pravo”, rekao je Milan Blagojević, profesor ustavnog prava.
Iako eventualna rezolucija možda neće imati finansijske posljedice po Srbiju i Republiku Srpsku, s obzirom na njen sadržaj, politička i moralna pa i psihološka težina jedne takve rezolucije biće više nego očigledna.
Podsjećanja radi, još 2015. godine Velika Britanija predložila je u Savjetu bezbjednosti Nacrt rezolucije o Srebrenici, međutim zbog ruskog glasa protiv ta rezolucija nije usvojena. Kasnije je bilo još pokušaja usvajanja i delegiranja rezolucije pred institucije UN, međutim bezuspješno.
Rezolucijom se traži da Srebrenica uđe u udžbenike
Pojedini mediji već su došli u posjed dijela rezolucije o Srebrenici, a kako navode, ključne tačke su da se 11. jul odredi kao međunarodni dan promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici, zatim da se taj datum obilježava u svim državama svake godine. Rezolucijom se traži i da se osudi svako negiranje genocida u Srebrenici te da države članice “očuvaju utvrđene činjenice kroz svoje obrazovne sisteme razvijanjem odgovarajućih programa”. Takođe jedna od tačaka osuđuje djelovanje koje glorifikuje lica koja su osuđena za ratne zločine i protiv čovječnosti i genocida u Srebrenici. Rezolucija naglašava i važnost okončanja procesa pronalaženja i identifikovanja preostalih žrtava genocida u Srebrenici, obezbjeđivanja dostojanstvene sahrane, a od generalnog sekretara UN se traži da osnuje program za informisanje pod nazivom “Genocid u Srebrenici i UN”.
