Dok nam gotovo svakodnevno stižu informacije kako se neki od političara u BiH novcem građana počastio papreno plaćenom limuzinom, obični smrtnici o bijesnim, skupocjenim vozilima mogu samo da maštaju.
Prema dostupnim podacima Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba (BIHAMK), može se zaključiti da je prosječna starost vozila u BiH veća od 19 godina, a prema informacijama Uprave za indirektno oporezivanje BiH, češće uvozimo polovnjake nego nove automobile.
Za pet mjeseci ove godine, kako je “Nezavisnim novinama” potvrđeno iz UIO BiH, uvezli smo 4.022 nova vozila te čak 23.394 polovna.
Ukupno gledano, prosječna cijena uvezenog vozila (polovna i nova) u BiH iznosila je oko 17.970 KM, što je višestruko manje od onih koje kupuju načelnici, gradonačelnici i ministri te drugi zvaničnici.
Da budu bahati građani nemaju priliku pa tako i ne biraju u kojoj će im boji biti kožna sjedišta, a automobili ne moraju imati zatamnjena stakla, elektronski stabilizacijski program i slično.
Gordana Bulić, predsjednica Skupštine Saveza udruženja potrošača BiH, kaže da suprug i ona imaju vozilo starije od 20 godina, a kada ga budu mijenjali ponovo će kupiti polovno.
“Kod nas se političari takmiče između sebe ko će imati skupocjenije i luksuznije vozilo. To je školski primjer bahatosti i totalne zatupljenosti i gluposti. Slobodno mogu reći: ko god donese takvu odluku totalno je glup, neuk, ekonomski neobrazovan”, rekla je Bulićeva za “Nezavisne novine”.
Prema njenim riječima, lakše je trošiti tuđe nego vlastite pare pa političari kupovinom skupocjenih vozila na račun građana dokazuju prestiž, odnosno svoj status.
“Naravno da se vozila koriste i u privatne svrhe. Pođe iz Sarajeva u Tuzlu, obiđe pola rodbine. To je smiješno i žalosno. Kupovati takva vozila na trošak države je bahatost. Oni su krajnje bezobrazni i neiživljeni”, oštra je Bulićeva.
Politička analitičarka Tanja Topić ističe da je rastrošan i luksuzan život na račun poreskih obveznika posebna ilustracija političke malograđanštine i bahatosti. Prema njenim riječima, mi živimo zapravo u dva paralelna svijeta.
“Jedan je onaj koji nema dodira sa svijetom običnih ljudi. U taj prvi svijet spadaju političari koji žive vrlo raskošnim, luksuznim životom i, što je najinteresantnije, oni taj život prezentuju javnosti. To je taj recidiv malograđanštine kad hoćete da pokažete svima šta sve imate, pritom bez trunke empatije kad gledate svoje ‘podanike’, zahvaljujući kojima ste tu gdje jeste, a koji žive skromno, životom riješenim svakog luksuza”, kaže Topićeva.
Ona smatra da se bh. političari i ne zacrvene kad vide da ljudi na istim ili sličnim funkcijama, u bogatim državama, na posao putuju biciklom ili javnim gradskim prevozom.
“Oni koji se voze biciklom jednostavno su za njih luzeri”, kaže Topićeva u izjavi za “Nezavisne novine“.
