Ukupni krediti u BiH zaključno sa 30. junom 2022. godine iznosili su 21,923 milijarde KM, a skoro polovinu ovog novca zaduženi su građani, tačnije 10,745 milijardi KM.
Prema podacima Agencije za bankarstvo Republike Srpske, građani su se do polovine ove godine kreditno zadužili 2,904 milijarde KM, što je čak 50,2 odsto od ukupnih kredita u Srpskoj koji iznose 5,78 milijardi KM.
Gotovo identična situacija je i kada je u pitanju Federacija BiH, gdje je, prema podacima nadležne Agencije za bankarstvo, izneseno da od 16,143 milijarde KM, koliko iznose svi krediti, 48,6 odsto otpada na zaduženost građana, što je u novčanicama 7,841 milijardu KM.
Ovo su, ocjenjuju stručnjaci, katastrofalne vijesti, koje se, kako ističu, ne mogu riješiti klikom na dugme niti samo direktnim povećanjem plata, već stvaranjem uslova i rješenja koji će smanjiti potrebe građana da se zadužuju.
Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana DON Prijedor, kaže da je zaprepašćujuće koliko građani BiH teško žive i da to mnogi ne žele da shvate.
“Veliki broj građana ima mala primanja. Oni su primorani da dižu nenamjenske i vrlo nepovoljne kredite, samo da bi nabavili ogrev ili opremili djecu za školu. Iz tih, ali i drugih razloga, i na ovakav najniži minimalac, zaista ko tu može da preživi mjesec, a da se ne zaduži”, navodi Marićeva.
Prema njenim riječima, poražavajuće je to što je mizeran broj onih koji od svoje plate zaista mogu uštedjeti.
“Pa i da se nešto uštedi, ide dio godine u kome je jako teško bilo šta ostaviti sa strane. Veliki broj penzionera, pa i drugih siromašnih građana je jednostavno primoran da digne tih 1.000 ili 2.000 KM nenamjenskog kredita da bi preživio. Ne možemo mi više da uštedimo, čak i ako u porodici rade dvije osobe, jer se mora kupiti nekretnina i slično”, dodaje Marićeva za “Nezavisne novine”.
Ekonomisti sa kojima smo razgovarali kažu da je potpuno jasno da najveći dio kredita odlazi na finalnu potrošnju stanovništva.
“Sve ovo je, nažalost, očekivano, jer u periodu korone, i kada je u pitanju lična potrošnja i kada su u pitanju trajna potrošna sredstva, investicije i ulaganja, bili su odloženi jer smo bili u periodu bez aktivnosti, neizvjesnosti i gdje se vodilo računa o svakoj marki. Tako je potrošnja u stanovništvu tada neću reći otkazana, već odgođena, i nije bilo potrebe za tim kreditnim sredstvima koje je neko planirao da podigne za stan, automobil ili slično. Sada se dešava ta, da kažem, naknadna potrošnja nakon korone kada je došlo do stabilizacije poslovanja”, pojašnjava ekonomista Aleksandar Ljuboja.
Kako kaže, sada je pred nama druga kriza, a to je kriza energenata.
“To je geostrateška kriza gdje sve poskupljuje i to dodatno povećava iznose kredita, pogotovo kada je u pitanju stanovništvo, a taj vakuum od dvije godine ubrzava procese potrošnje. Ono što će se još desiti jeste povećanje cijene kapitala i povećanje kamatne stope, koji će opet uticati na smanjenje potrošnje, a to će direktno voditi do toga da će se građani opet odricati finalne potrošnje. Slično se desilo i sa privredom jer su bila smanjena obrtna sredstva”, ističe Ljuboja.
Jedan od sagovornika dodaje da nikako nije dobro što je polovina kreditnih zaduženja na leđima građana.
“U ovom trenutku mi nemamo spremnost u državi da se to riješi. Za tako nešto potrebne su kvalitetne dugoročne mjere, gdje bi poslodavci mogli da povećaju i realne najamnine i sve ostalo, kako bi se jednostavno smanjile potrebe stanovništva za zaduživanjem. Ljudi imaju potrebu da se zadužuju s jedne strane zato što su mala primanja, a s druge strane zato što su visoke cijene. Država treba da stvori preduslove da se to rješava, a ne da ona to rješava direktno povećanjem plata kao što trenutno radi, jer je to loše”, zaključuje struka.
