Je li nestašica lijekova neizbježan scenarij u BiH ili ga je moguće prevenirati? S kakvim izazovima u poslovanju se suočavaju veleprometnici lijekova? Kako prevazići trenutne izazove i šta nas očekuje?
Odgovore na ova i druga pitanja potražili smo u Udruženju veleprometnika lijekovima i medicinskim sredstvima BiH, kao poveznice u lancu snabdijevanja lijekovima između proizvođača i pacijenata. Sa 20 članica, ovo Udruženje odgovorno je za više od 80 posto uvoza i distribucije lijekova u našoj državi, piše Avaz.
– Nestašica lijekova je neizbježan scenarij koji se trenutno dešava i koji će u narednom periodu sigurno biti izazov za pacijente, zdravstveni sistem i sve sudionike u lancu snabdijevanja – objašnjava predsjednik UVLMS Faruk Hadžić.
Nestašica 15.000 zaštićenih naziva lijekova
S evropske konferencije distributera održane u novembru 2023 u Briselu objavljeno je da trenutno u EU evidentirana nestašica preko 15.000 zaštićenih naziva lijekova, dok se mnogi antibiotici već nalaze na listi nestašica u više od 20 zemalja EU. Kakva je situacija u BiH? „U 2023. godini, Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH evidentirala je 171 nestašicu, prijavljenu od 24 nosioca odobrenja. Međutim, prema informacijama s tržišta, broj nestašica je znatno veći. Ovaj trend ukazuje na potrebu za ažuriranje regulative i poboljšanje praćenja stanja na tržištu“ ističe Hadžić.
Da li je moguće prevenirati nestašice lijekova?
– Evropska agencija za lijekove (EMA) objavila je popis ključnih lijekova kao početnu smjernicu u osiguravanju dostupnosti lijekova. Većina zemalja EU već je uspostavila ili pokrenula programe robnih rezervi kao konkretan odgovor na izazove snabdijevanja lijekovima. Važnost robnih rezervi posebno je naglašena u vrijeme pandemije COVID-19, gdje smo imali više sreće nego mudrosti u očuvanju stabilnost zdravstvenog sistema, koji nužno zavisi od pravovremene dostupnosti lijekova. Imajući u vidu globalne izazove pitanje je dana kada će robne rezerve lijekova biti od životne važnosti za stanovnike BiH. Robne rezerve lijekova i medicinskih sredstava moraju biti prioritet na svim nivoima vlasti, kako bi se osigurala dostupnost lijekova – ističe Hadžić.
On naglašava da iako globalni lanac snabdijevanja nije podložan direktnom utjecaju, postoji mogućnost poboljšanja prioriteta isporuke lijekova u BiH: „Trenutnu percepciju tržišta lijekova u BiH karakterizira administrativna kompleksnost i nedovoljna atraktivnost s aspekta potrošnje i cijena.“
Veleprometnici ne utiču na cijenu lijekova
Iako različiti za sve učesnike u lancu snabdijevanja, izazovi u poslovanju se direktno reflektuju sa proizvođača na veleprometnike, zatim na apoteke ili bolnice i na kraju na pacijenta.
– Nakon COVID-19 pandemije, najveći izazov za lanac snabdijevanja predstavlja inflacija i enorman rast svih troškova – svih ulaznih cijena, energenata, prijevoza, kamata itd. Veliki iznos unutrašnjeg duga, globalni poremećaj u lancu snabdijevanja i kontinuirani pritisak na sniženje cijena i gotovo nepostojeće marže su izazovi koji se gomilaju i s kojima se veleprometnici svakodnevno suočavaju. Distribucija lijekova u ovakvom ambijentu dugoročno nije održiva, što duboko zabrinjava jer ugrožava kontinuitet snabdijevanja lijekovima – objašnjava Hadžić.
Distributeri u zdravstvenoj zaštiti predstavljaju ključne partnere u EU, s formalnim priznanjem dijela kritične infrastrukture, čime je naglašena iznimna važnost ovog sektora u zdravstvu.
– Javnost treba znati da veleprometnici ne utiču na veleprodajnu cijenu lijekova. Mi uglavnom prodajemo po kupovnoj cijeni koja je određena Pravilnikom o načinu kontrole cijena, oblikovanja cijena i načinu izvještavanja o cijenama lijekova u BiH, odnosno cijenama na listama lijekova koje se finansiraju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja – objašnjava.
Neophodne promjene
Hadžić ukazuje na neophodne promjene Pravilnika usvojenog 2017. godine, koji ne prati novonastale okolnosti na svjetskom tržištu. „Svrha Pravilnika je da ograniči samovolju proizvođača u oblikovanju cijena, koje su u slučaju BiH direktno vezane za klaster zemalja Hrvatska, Srbija i Slovenija. No, Pravilnikom je definisano da maksimalna cijena lijeka sadrži maržu veleprometnika, što ne bi trebao biti i nije slučaj u zemljama regiona. U praksi to znači da su veleprometnici nezaštićeni i prepušteni odluci proizvođača, koji im proizvoljno određuju procente marže, i koji sada svoje gubitke namiruju konstantnim umanjivanjem marži. Izuzetno je važno da promjene Pravilnika naprave razliku između proizvođačke i veleprodajne cijene i tako smanje zavisnost veleprometnika od proizvođača,“ naglašava Hadžić
Naš sagovornik napominje da finansijsku stabilnost dodatno narušava dug države i zdravstvenih institucija prema veleprometnicima, koji po trenutnim procjenama iznosi oko 400 miliona KM. Nezavisno od navedenih potraživanja, veleprometnici i dalje imaju obavezu na vrijeme plaćati svoje dobavljače. „Poslovanje veleprometnika lijekovima i medicinskim sredstvima trenutno je najranjivija karika u lancu snabdijevanja. Veleprometnici osiguravaju neprekidno snabdijevanje, no nažalost, istovremeno djeluju i kao glavni finansijeri cijelog farmaceutskog tržišta,“ zaključuje Hadžić.
U cilju postizanja rješenja i preveniranja neželjenih scenarija, Hadžić ističe da Udruženje stoji na raspolaganju svim relevantnim institucijama, u potpunosti svjesno svoje odgovornosti u lancu snabdijevanja.
