Političari iz njemačke krajnje desničarske Alternativa za Njemačku (AfD), uključujući ličnu pomoćnicu njene liderke Alice Weidel, sastali su se sa šefom desničarskog ekstremističkog Identitarnog pokreta i neonacističkim aktivistima kako bi razgovarali o “masterplanu” za masovne deportacije u tom događaju dolasku stranke na vlast, prenosi Gardijan.
Sastanak, o kojem je u srijedu prvi izvijestila istraživačka kuća Correctiv, održan je prošlog novembra u jednom seoskom hotelu na periferiji Potsdama. Vjerovatno će pokrenuti burnu debatu o tome da li AfD treba zabraniti zbog rastuće zabrinutosti da predstavlja fundamentalnu prijetnju njemačkoj demokratiji.
Podstaknut nezadovoljstvom zbog imigracije, AfD je na prvom mjestu u svih pet istočnih njemačkih država, od kojih tri održavaju izbore kasnije ove godine. Dok su i konzervativna Hrišćansko-demokratska unija (CDU) i liberalna, proposlovna Slobodna demokratska stranka (FDP) za sada isključile ulazak u koaliciju sa strankom, njeno prisustvo na sastanku sugeriše ekstremno desničarsku organizaciju o političkim dobitcima u bliskoj budućnosti.
Pozivnice koje su vidjeli novinari Correctiva i Guardiana opisuju sastanak kao priliku da se predstavi “ukupni koncept u smislu glavnog plana”. Sastanku su prisustvovala ne samo dva političara AfD na državnom i opštinskom nivou, već i jedna aktivna članica Bundestaga, Gerrit Huy, kao i Roland Hartwig, bivši poslanik koji je od septembra 2022. bio lični pomoćnik Weidela. Stranački ogranak AfD-a opisao je Hartviga kao zaduženog za “strateško pozicioniranje” stranke.
Osobe iz AfD-a sastajale su se s Martinom Selnerom, koji je imao zadatak da uvede “masterplan” i ključna je figura u panevropskoj “Novoj desnici” i kome je 2019. godine trajno zabranjen ulazak u UK zbog njegovih ekstremističkih stavova. Identitarni pokret, čiji je austrijski ogranak Sellner nekada vodio, otvoreno se protivi ideji multikulturalnih društava i izlaže teoriju zavjere o “velikoj zamjeni” za zamjenu bijelog stanovništva Evrope ljudima iz Afrike i Bliskog istoka.
Identitarni pokret je na listi organizacija čije članstvo AfD smatra nespojivim sa partijskim članstvom, a stranka je u prošlosti negirala veze s pokretom. Međutim, posljednjih godina AfD je učinio malo da se distancira od ove mreže aktivista.
Jedna ključna ideja koju Sellner pokušava ugurati u politički mainstream je “ponovna migracija”: nasilni povratak migranata u njihove zemlje porijekla putem masovnih deportacija. Takve deportacije ne bi bile usmjerene samo na tražioce azila, već, kako je Sellner elaborirao u nedavnom članku za New Right časopis Sezession, i na građane koji posjeduju njemačke pasoše koji, kako on tvrdi, “formiraju agresivna, brzo rastuća paralelna društva”.
Prema Correctivu, eksplozivna tema “ponovne migracije” očigledno je dominirala diskusijama između političara AfD-a i desničarskih ekstremističkih aktivista, pri čemu je Sellner navodno predstavljao prisilno izručenje “neasimiliranih” njemačkih državljana kao najveći “izazov” ako bi AfD preuzeo vlast.
Ideje o kojima se razgovaralo na sastanku, prema Correctivu, uključivale su deportacije u neimenovanu državu u sjevernoj Africi koja bi obezbijedila prostor za do dva miliona ljudi. Ljudi koji lobiraju u ime izbjeglica u Njemačkoj takođe bi mogli otići tamo, sugerisao je Sellner.
Huy, izaslanica Bundestaga AfD-a, navodno je tvrdila da je razvila vlastiti koncept “ponovne migracije” i čini se da je sugerisala da se njena stranka više ne protivi vladinom planu da ukine zabranu dvojnog državljanstva iz tog razloga. “Onda možete oduzeti njemačko (državljanstvo), a oni ga i dalje imaju”, rekla je navodno na sastanku. Trenutno je prema njemačkom zakonu nezakonito oduzimati ljudima državljanstvo ako to znači da bi tada postali apatridi.
U telefonskom razgovoru sa Gardijanom, Huy je potvrdila da je prisustvovala sastanku i da je na dnevnom redu bila rasprava o “ponovnoj migraciji”. “U 2017. predstavila sam svom predsjedniku partijskog udruženja planove za program reemigracije za nenjemačkih državljana koji ne mogu pronaći put do tržišta rada, a koje stranka nije prihvatila”, rekla je Huy. “I dalje ostajem pri tim prijedlozima”, dodala je.
Huy je rekla da se ne može sjetiti da li su planovi za uklanjanje njemačkih državljana takođe bili dio razgovora na sastanku u Potsdamu. Njeni komentari o dvojnom državljanstvu, kako je rekla, “očito su zamišljeni kao šala”.
Kako piše Gardijan, postepena transformacija AfD-a iz ekonomski liberalne, anti-euro stranke u ono što mnogi vjeruju da je krajnje desničarska grupa nije novost. U tri istočne države bi stranka mogla trijumfovati na izborima ove godine – Saksonija, Saksonija-Anhalt i Tiringija. Njemačka domaća špijunska agencija klasifikovala je stranku kao “desničarsku ekstremističku”, što joj je omogućilo tajni nadzor i potencijalno čak infiltraciju. Stranka, međutim, negira da je ekstremistička.
Poslijeratna Njemačka sebe definiše kao “militantnu demokratiju”, a njen ustavni sud može ugasiti političke stranke ako slijede antiustavne ciljeve, i ako su u poziciji da te ciljeve ostvare. Posljednjih sedmica, neki političari, poput kolidera Socijaldemokrata (SDP) Olafa Šolca, pozvali su na raspravu o tome treba li ustavni sud razmotriti takvu zabranu za AfD.
Drugi, uključujući SPD-ovog saveznog povjerenika za istok, Carstena Schneidera, rekli su da bi takav potez mogao imati suprotan učinak daljom radikalizacijom pristalica AfD-a, posebno ako bi ustavni sud odbacio zabranu.
U praksi, granica za potpune zabrane stranaka je relativno visoka. Godine 2017., najviši njemački ustavni sud presudio je da, iako je radikalno-desni NPD podsjećao na nacističku stranku Adolfa Hitlera, neće biti zabranjen jer ne predstavlja dovoljnu prijetnju demokratiji.
