Dvije trećine obećanja o ekološki prihvatljivijem poslovanju s plastikom izjalove se ili se od njih odustane. Kako evropske kompanije za hranu i piće krše vlastite obaveze i kako bi ih zakonodavstvo moglo pozvati na odgovornost.
Još 2008. godine francuski prehrambeni div Danone dao je ambiciozno obećanje: Do 2009. godine 50% plastike koja se koristi u flašama za vodu kompanije biće napravljeno od recikliranih materijala. Danoneovi izvještaji o održivosti su ovu mjeru nazvali “polugom za smanjenje težine pakovanja i emisije CO2,” pokazalo je istraživanje DW-a.
To bi bio korak u pravom smjeru u borbi protiv globalnog uklanjanja plastike. Plastika nije samo jedan od glavnih proizvoda napravljenih od fosilnih goriva kao što su nafta i prirodni gas: ona je takođe jedan od najizdržljivijih proizvoda.
Plastičnim flašama, na primjer, može trebati i do 450 godina da se razgrade.
Nastali komadići mikroplastike podjednako štete životinjama i ljudima; zagađuju okeane, tlo, pa čak i vazduh. A industrija hrane i pića jedan je od najvećih zagađivača plastikom u svijetu.
Prema Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), 79 miliona tona plastičnog otpada ispušteno je u okolinu isticanjem na kopno ili u vodu, spaljivanjem u otvorenim jamama ili odlagalištima u 2019. godini. To predstavlja više od jedne petine ukupnog globalng učinka na tom polju.
