Usporavanje, pa čak i potpuni zastoj investicija u Republici Srpskoj i loš kreditni rejting u direktnoj su korelaciji, a ulogu u tome svakako igraju i američke sankcije te politička izolacija rukovodstva Srpske koja je dovela do obustave nekolicine projekata od novca sa Zapada.
Ocijenili su to za portal capital.ba ekonomski analitičari koji navode da ozbiljnih stranih investicija u Srpskoj nema već dugi niz godina.
Jedan od razloga je, ističu, to što je BiH jedna od najkorumpiranijih država u Evropi, ali i odnos iz Republike Srpske prema stranim investitorima.
„Investitori ne žele da dođu jer ne žele da ulaze u velike rizike. Još veća tragedija cjelokupne situacije je da gubimo investicije jer smo prošle godine vidjeli da se nekoliko fabrika tekstilne industrije zatvorilo, koji su radili za inostrano tržište, i izgubili smo stotine radnih mjesta”, rekao je za isti portal ekonomista i bivši diplomata Draško Aćimović.
Fiskalna stabilnost RS nije sjajna, te su dugovi države poodavno premašili nivo održivosti, kaže ekonomista Matej Živković.
“Iz tog razloga posmatrači najblaže rečeno ne isključuju i bankrot države što nikad nije dobra vijest za ulagače”, dodao je.
Uostalom ako i ne dođe do bankrota za servisiranje obveza nužno je ili podići poreze ili smanjiti javnu potrošnju. Ovo potonje je gotovo nemoguće u uslovima socijalne ugroženosti većine stanovništva, a ovo drugo nije izvodivo jer je poreska politika barem u domenu indirektnih poreza na državnom nivou odlučivanja, smatra Živković.
“Nadalje zadnje zaduživanje RS na međunarodnoj berzi okončalo je sudskim tužbama sa agentom emisije i koliko je meni poznato nekim neriješenim dugovima. To svakako za dužnika nikada nije dobra vijest”, rekao je Živković.
Poslovni kontakt sa osobama na „crnoj listi“ nosi reputacione rizike
Takođe, smatra da je RS doživljena kao faktor nestabilnosti, većina funkcionera je na listi sankcija, što upućuje da svaki poslovni kontakt sa takvim fizičkim i pravnim entitetom nosi reputacione rizike.
“Dakle investicije sa zapada su vrlo malo izvjesne. S druge strane Rusija i sama muku muči i vodi tzv. ratnu ekonomiju, ovisna je o plasmanu energenata na kinesko tržište te izložena nejednakoj pregovaračkoj poziciji zbog sankcija. Kao takva nije u poziciji biti izvor investicija”, zaključio je.
Domaćim, a posebno stranim investitorima RS ne može ponuditi stabilnost niti u političkom, niti u finansijskom smislu koja je nužan iako nije dovoljan uslov za investiranje.
“Rukovodstvo RS se samoizolovalo i sebi zapravo nametnulo sankcije zbog načina ponašanja i zbog opstrukcija reformskih procesa”, dodao je za CAPITAL predsjedavajući Upravnog odbora Transparency International u BiH Srđan Blagovčanin.
RS, FBiH i BiH u rangu sa Kenijom, Mongolijom i Nikaragvom
Naravno da se to odražava na investicije u RS. Ne vide se naznake da će doći do promjene kursa i ispunjavanja reformskih procesa.
“Plan rasta Evropske unije postaje ključni način finansiranja u BiH. No, bez ispunjavanja reformi i zadanih zadataka novac iz tog plana neće pristići u BiH”, rekao je Blagovčanin.
Vratimo se na kreditni rejting. Kreditni rejting BiH je prema Standard & Poor’s B+ što je u kategoriji visoko špekulativnih država. Države s tim kreditnim rejtingom emituju hartije od vrijednosti koji se rangiraju kao smeće.
Dok Vlada Federacije BiH izdvaja novac da plati analizu kreditnog rejtinga za FBiH koji je ukazao da je napredak zanemariv, Srpska pak stagnira, prema Standard & Poor’s-u. Prema Moody’s-u Federacija BiH je dobila rejting B3. Isti rejting po toj agenciji ima i BiH i Republika Srpska.
“Ako analiziramo po tabeli Moody’s vidimo da se i država i entiteti nalaze na zadnjoj stepenici “visoko spekulativno” prije ulaska u crvenu zonu odnosno “zonu visokog rizika ” i da se nalaze u istom statusu sa Kenijom, Mongolijom i Nikaragvom”, objavio je ranije Aćimović.
Kako i sam dodaje, ogroman priliv novca koji je došao u Upravu za indirektno oporezivanje BiH u posljednje dvije i po godine kroz poreze, carine i akcize, a usljed enormnih poskupljenja u izračunu rejtinga igra važnu ulogu i uz savjete međunarodnih finansijskih institucija. Za poboljšanje statusa bilo je potrebno učiniti nekoliko koraka i moglo se izaći iz “špekulativne zone”.
