Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik istakao je da pismo hrvatskih biskupa, koje je stiglo na adresu Srpske pravoslavne crkve, ne vidi kao put kojim bi trebalo da se riješi teško naslijeđe prošlosti.
“Činjenica da je sam papa Franjo zaustavio kanonizaciju Alojzija Stepinca dovoljno govori o kontraverzama koje prate najvećeg crkvenog velikodostojnika u tadašnjoj NDH. Stoga svaki pokušaj da se Stepinac prikaže kao humanitarac i dobrotvor ne samo da ne odgovara istini, već predstavlja veliku laž koju ne želi da podrži ni rimski papa”, naglasio je Dodik u izjavi za Srnu upitan da prokomentariše navode Zagrebačke nadbiskupije da Jastrebarsko nije bio logor za djecu, već prihvatilište za siročad.
Dodik je naveo da je nepobitna istorijska činjenica da je Alojzije Stepinac u svom pismu papi Piju XII iz 1941. jasno istakao da je “želja onih koji trenutno vladaju Hrvatskom da provedu u djelo učenje Katoličke crkve, stavlja nam obavezu da im pomognemo i da ih podržimo svom lojalnošću i snagom kojom raspolažemo”, kao i to da “kada bi poglavnik Pavelić bio 20 godina na čelu vlade šizmatici bi bili posve likvidirani iz Hrvatske”.
“Treba imati na umu da je jedan od načina za istrebljenje srpskog naroda na teritorijama koje je obuhvatala NDH bilo državno sponzorisano prevjeravanje, odnosno konverzija u rimokatoličku vjeru”, naveo je Dodik.
Tvrditi da su djeca u Jastrebarskom spasena tako što su davana na usvajanje hrvatskim rimokatoličkim porodicama, naglasio je Dodik, posebna je zamjena teza, jer je takvo “spasavanje” bilo sasvim u skladu sa proklamovanim genocidnim ciljevima NDH.
Na veb-stranici Zagrebačke nadbiskupije objavljeno je otvoreno pismo koje su hrvatski episkopi na čelu sa Josipom Bozanićem uputili njegovoj svetosti patrijarhu srpskom Porfiriju u kom su posebno istakli da je neistina ono što SPC govori o djeci u “ratnim skloništima u Jastrebarskom i Sisku”.
Prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača NR Hrvatske, samo u “Jastrebarskom” je bilo zatočeno 3.336 djece, uglavnom porijeklom sa područja Kozare i Korduna. Prema istom izvoru, u logoru je do kraja oktobra 1942. umrlo najmanje 449 djece, a ukupno 768 do njegovog zatvaranja.
