Predsjednik Crne Gore Milo Ðukanović je nakon objavljivanja informacije o planiranom atentatu na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, i dovođenja njega u vezu sa tim događajem, izjavio da je riječ o “najobičnijim glupostima i politikantskim konstrukcijama”.
– Smatram da tu temu na političkoj i medijskoj sceni i Srbije i Crne Gore danas spinuje jedan broj ljudi bolesnog uma. Zato njihove izmišljotine o mojoj navodnoj ulozi u stvarnoj ili izmišljenoj pripremi atentata na predsjednika Srbije odbacujem sa podsmijehom i najdubljim prezirom – poručio je Ðukanović u intervjuu agenciji MINA.
Tvrdi da je očigledno da se Srbija približava izborima i da je vladajuća politika, kako kaže, nezadovoljna iskustvom sa nedavno održanog referenduma.
– Siguran sam da je procjena medijsko-političkih činilica u Srbiji da je potrebno napraviti novu mobilizaciju oko figure za koju oni procjenjuju da je najvažnija u političkom životu Srbije danas. I, naravno, tu je tema o atentatu uvijek zahvalna – kaže Ðukanović.
Nije obavezno, kaže, da se u takvim spinovima pojavi i predsjednik susjedne države kao “poručilac atentata”, ali da u ovom slučaju to, prema njegovim riječima, svjedoči samo o nekoj posebnoj frustraciji koja danas postoji na medijsko-političkoj sceni Srbije prema Crnoj Gori i njenom predsjedniku države.
Kao drugi mogući aspekt teme atentata Ðukanović vidi i navodnu konstrukciju poznatu u saradnji obavještajnih službi.
– Nije nepoznato da iz određenih krugova, političkih i obavještajnih, koji nisu zadovoljni kvalitetom, lojalnosti Srbije i njenog predsjednika i koji stalno sumnjiče da bi Srbija u nekom kritičnom momentu mogla zalutati u EU, pa možda čak i u NATO, pokušavaju da serviraju ovakve konstrukcije, trudeći se da ga što više vežu za sebe – rekao je Ðukanović.
On kaže i da je poznata, iako profesionalno nekorektna praksa, da obavještajne agencije kada im je to potrebno za političku upotrebu, znaju da od partnerske službe poruče informaciju o navodnoj ugroženosti bezbjednosnih prilika ili života markantnih ličnosti u zemlji čiju bezbjednost štite.
– Tako i u ovom slučaju krunski argument za neupućenu javnost treba da bude informacija sa neke misteriozne partnerske adrese – kaže Ðukanović.
On tvrdi da se time želi skrenuti pažnja predsjedniku Srbije da bi i on mogao biti meta obojenih revolucija, i da mu navodna opasnost prijeti sa zapadne strane i od podržavaoca evroatlantske politike u regionu.
