Osluškujući ideje osnovaca i njihovih nastavnika, na fiskulturnoj sali OŠ “Borisav Stanković” u banjalučkom naselju Lazarevo umjetnici iz ovog grada naslikali su mural, kojim se želi poslati poruka sigurnosti te prevenirati nasilje među djecom.
On je izrađen u okviru projekta koji Fondacija “Udružene žene” realizuje zajedno sa “UN Woman” u BiH, a kao dio globalnog programa “Sigurni gradovi, sigurni javni prostori za žene i djevojčice”, čiji je cilj prevencija nasilja u javnim prostorima, u koji spadaju i obrazovne ustanove.
Gorica Ivić, iz Fondacije “Udružene žene”, za “Nezavisne novine” kaže da su zajedno sa stručnim osobljem ove škole došli do ideje da na jednom zidu oslikaju mural koji šalje poruku sigurnosti, a koji uljepšava ovaj prostor.
“Proces je trajao nekih šest mjeseci, a imali smo dvije radionice sa učenicima, gdje smo ih kroz rad upoznavali sa sigurnošću u javnom prostoru, uznemiravanju. Oni su dali prijedloge kako bi sve trebalo da izgleda, a na osnovu ideja izrađena su dva idejna rješenja, od kojih je izabrano konačno. Ideja murala je da uz univerzalne simbole koji nas spajaju i koji šalju poruke pozitivne društvene vrijednosti, kao što je slikanje, drugarstvo, solidarnost, ravnopravnost polova, promovišemo tu vrstu ponašanja, ali i da skrenemo pažnju na to da su prisutni i drugi načini ponašanja, koji nisu prihvatljivi, kao što je ruganje, uznemiravanje itd. tako da mural u jednom dijelu predstavlja prikriveni dio koji ne želimo, a drugi dio otkriva oblike ponašanja koje škola želi da njeguje”, objašnjava Ivićeva.
Ističe da je najvažnije da škola bude sigurno mjesto, a da sigurnost podrazumijeva da su učenici slobodni da se raduju, ali da mogu reći u školi ako im se desi nešto loše, a kako bi škola preduzela dalje korake u rješavanju tog problema.
Na osnovu ideja učenika i učenica koji pohađaju ovu školu uz podršku učitelja i učiteljica, umjetnici Boris Domazet i Milan Stanivuković naslikali su ovaj mural, a Domazet ističe da je projekat trajao mjesec dana i sastojao se iz više segmenata.
“Početni segment su bile radionice koje smo radili zajedno sa Fondacijom ‘Udružene žene’, osobljem škole i osnovcima s ciljem širenja svijesti o problemu vršnjačkog nasilja i seksualnog uznemiravanja, te razrade i dobijanja ideje za mural. Radionice su bile u dva termina, a na prvom smo, zajedno sa psihologom i pedagogom škole, radili vježbe s ciljem što boljeg razumijevanja datog problema, dok je drugi termin obuhvatao rad u grupama, gdje su osnovci imali priliku da predoče ideje i vizije kako bi mural mogao da izgleda”, objašnjava Domazet za “Nezavisne”.
Na osnovu ideja oni su dostavili dva primjera, nakon čega su nastavnici i đaci izglasali konačno rješenje, te je počelo oslikavanje zida.
“Sam proces protekao je u redu. Male poteškoće predstavljao je zid, koji je bio u prilično lošem stanju te smo morali da skinemo jedan sloj fasade i zakrpimo dosta nedostataka kako bismo imali prihvatljivu podlogu za rad”, ističe Domazet i dodaje da se njih dvojica time bave duži niz godina, tako da nemaju strogo definisanu podjelu poslova, nego se trude da se nadopunjavaju, kako bi dobili što bolji rezultat.
“Pošto radimo kombinovane tehnike, kolega uglavnom radi četkama, a za mene je sprej primarna tehnika, no ponekad se zna desiti da podijelimo rad ako vidimo da bi neka od tih tehnika bolje odgovarala na određenom dijelu. Iako svako od nas ima posao kojim se primarno bavi, slikanje murala nam dođe kao dodatna djelatnost, a obojica uživamo u radu na ovakvim projektima. Za nas to predstavlja bijeg od rutine, ali i veliku ljubav, jer je ulična umjetnost za obojicu bila početak bavljenja umjetnošću “, zaključuje Domazet.
