Belgijski dječak je prvo dijete na svijetu koje je izliječeno od glioma moždanog stabla, posebno agresivnog karcinoma, tvrde istraživači koji su ga liječili.
Kada je Lukasu sa šest godina dijagnostikovan rijedak tip tumora na mozgu, nije bilo sumnje u prognozu. Francuski doktor Žak Gril i danas emotivno reaguje kada se sjeti da je morao da kaže Lukasovim roditeljima da im sin neće preživjeti. Lukas sada ima 13 godina i od tumora nema ni traga.
“Lukas je pobijedio sve da bi preživio”, rekao je Gril, šef programa za tumore na mozgu u centru za karcinom “Gustav Rusi” u Parizu.
Tumor, koji ima puno ime difuzni intrinzični pontinski gliom (DIPG), dijagnostikuje se svake godine kod oko 300 djece u Sjedinjenim Državama, a do 100 u Francuskoj.
Uoči Međunarodnog dana borbe protiv karcinoma kod djece, medicinska zajednica je pohvalila napredak koji znači da 85 odsto djece sada preživi više od pet godina nakon što im je dijagnostikovan karcinom.
Ali šanse za djecu sa DIPG tumorom ostaju loše – većina ne živi ni godinu dana nakon dijagnoze. Nedavna studija je pokazala da je samo 10 odsto živjelo još dvije godine.
Radioterapija ponekad može da uspori napredovanje agresivnog tumora, ali nijedan lijek se nije pokazao efikasnim protiv njega.
Lukas i njegova porodica otputovali su iz Belgije u Francusku kako bi on postao jedan od prvih pacijenata koji se pridružio ispitivanju Biomede koje testira potencijalne nove ljekove za DIPG.
Od početka, Lukas je snažno reagovao na lijek protiv kancera “everolimus”, koji mu je nasumično dodijeljen.
“Tokom serije MR skeniranja, gledao sam kako tumor potpuno nestaje”, rekao je dr Gril za AFP, prenosi RTCG.
Ali ljekar se nije usuđivao da prekine režim liječenja, bar do prije godinu i po dana, kada je Lukas otkrio da ionako više ne uzima ljekove.
“Ne znam ni za jedan drugi slučaj poput njega na svijetu”, rekao je dr Gril.
Zašto se Lukas tako potpuno oporavio i kako bi njegov slučaj mogao da pomogne drugoj djeci poput njega u budućnosti, ostaje da se vidi.
Sedmoro druge djece u ispitivanju preživjelo je godinama nakon dijagnoze, ali je samo Lukasov tumor potpuno nestao.
Razlog zašto su ova djeca reagovala na lijekove, dok druga nisu, vjerovatno su bile “biološke specifičnosti” njihovih pojedinačnih tumora, rekao je dr Gril.
“Lukasov tumor je imao izuzetno rijetku mutaciju za koju vjerujemo da je njegove ćelije učinile daleko osjetljivijim na lijek”, dodao je on.
Istraživači proučavaju genetske abnormalnosti tumora pacijenata, kao i stvaranje tumorskih “organoida”, koji su mase ćelija proizvedenih u laboratoriji.
Lukasov slučaj pruža pravu nadu”, rekla je za AFP Mari-En Debili, istraživač koja nadgleda rad u laboratoriji, i dodala da pokušavaju da ”in vitro“ reprodukuju razlike koje su identifikovali u Lukasovim ćelijama.
Tim želi da reprodukuje njegove genetske razlike u organoidima da bi vidio da li se tumor može uništiti tako efikasno kao što je to bio slučaj kod Lukasa.
Ako to uspije, “sljedeći korak će biti pronalaženje lijeka koji ima isti efekat na ćelije tumora kao i ove ćelijske promjene“, rekla je Debili.
“U prosjeku, potrebno je 10 do 15 godina da od ovog traga koji imamo dođemo do lijeka, to je dugotrajan proces”, rekao je dr Gril.
Dejvid Zigler, pedijatar onkolog u Sidnejskoj dječijoj bolnici u Australiji, rekao je da se situacija za DIPG dramatično promijenio tokom posljednje decenije.
“Proboji u laboratoriji, povećano finansiranje i ispitivanja kao što je Biomede uvjeravaju me da ćemo uskoro otkriti da smo u stanju da izliječimo neke pacijente”, rekao je Zigler za AFP, prenosi Science alert.
