Svakim novim napadom na Iran ili njegove trupe i oficire na Bliskom istoku nameće se isto pitanje – da li je ovo kap koja će preliti čašu?
To je slučaj i sa najnovijim vazdušnim udarom Izraela na iranski konzulat u Damasku, u kojem je ubijeno najmanje 13 osoba, među kojima su i brigadni general Revolucionarne garde Irana (IRGC) Mohameda Rezu Zahedija i njegov zamjenik general Mohamed Hadi Hadžriahimi.
Iako Iran nije nagovijestio kako će odgovoriti, u igri je nekoliko scenarija: Od novih udara na američke baze preko Teheranu lojalnih snaga, do malo vjerovatne, ali katastrofalne eskalacije u vidu recipročnog napada na Izrael, koji raspolaže nuklearnim oružjem i već se bori na dva fronta.
IRGC je priznao gubitak visokih oficira, a Zahedi je bio lider Kuds snaga u okviru Garde na teritoriji Libana i Sirije od 2016.
Prema Sirijskoj opservatoriji za ljudska prava, koja se dovodi u vezu sa britanskim obavještajnim službama, u napadu je zapravo poginulo 11 ljudi, među kojima su osam Iranaca, dva Sirijca i jedan Libanac.
Kao i prilikom prethodnih udara, uključujući i teroristički napad u Kermanu 3. januara tokom obilježavanja godišnjice likvidacije čuvenog vođe IRGC-a generala Kasema al Solejmanija u kojem je poginulo oko 100 ljudi, Iran je zaprijetio osvetom i uperio prst ka Tel Avivu, prenio je Euronews.
Teheran je poručio da će odgovor biti “odlučan”, a Hosein Amirabdolahian, iranski ministar spoljnih poslova, opisao je napad kao “kršenje međunarodnih obaveza i konvencija”.
Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei izjavio je da će Izrael biti kažnjen za napad.
“Zli cionistički režim kazniće naši hrabri ljudi. Natjeraćemo ih da zažale za ovaj i druge zločine”, poručio je Hamnei, prenosi “Times of Israel”.
Naser Kanani, portparol iranskog ministarstva spoljnih poslova, rekao je da Teheran ima pravo da preduzme recipročne mjere nakon napada na konzulat.
Prvi korak Teherana je apel međunarodnoj zajednici preko Ujedinjenih nacija. Rusija je tražila otvorenu sjednicu Savjeta bezbjednosti.
U pismu stalne misije Irana pri UN upućenom generalnom sekretaru Svjetske organizacije i predsjedavajućem Savjeta bezbjednosti navedeno je da su napadi “flagrantno kršenje Povelje Ujedinjenih nacija, međunarodnog prava i osnovnog principa nepovrijedivosti diplomatskih i konzularnih prostorija”.
Na međunarodno pravo poziva se i Sirija, čiji je šef diplomatije Fajsal Mekdad rekao da je vazdušni napad oštro kršenje međunarodnih propisa, a posebno Bečke konvencije o diplomatskim odnosima iz 1961.
Za razliku od napada na pozicije Garde u Siriji, konzulati su prema međunarodnom pravu suverena teritorija države, poput ambasada, tako da je Izrael ovaj put napao iransko tlo.
To nije bio slučaj čak ni kada su Amerikanci ubili Solejmanija na teritoriji Iraka 2020. godine, a tada se Teheran osvetio “simboličnim” raketnim udarima na američke baze u kojima nije bilo poginulih.
To je glavni razlog zašto mnoge analitičare brine eskalacija sukoba, posebno ako Iran konkretno, a ne simbolično uzvrati svojim hipersoničnim raketama.
“Događaji u Damasku nagovještavaju da su Izraelci satjerali Alija Hamneija u ćošak. Iranski vrhovni vođa je posramljen pred svojom pretorijanskom gardom, a Kuds snage će teško moći da opravdaju Hamneijevu neodlučnost pred saveznicima iz regiona”, napisao je na mreži X iranski politički analitičar Mohamed Ali Šabani, urednik portala “Amwaj Media”, koji se bavi analizom prilika na Bliskom istoku.
Kao jedan od mogućih scenarija odmazde pominje se i porast broja napada pro-iranskih milicija, posebno na američke trupe širom Bliskog istoka.
“Možda ćemo vidjeti povećanje broja ili nastavak napada iračkih i sirijskih milicija na američke trupe. To bi značilo da izraelski napad na Iran zapravo stavlja metu na leđa američkih trupa na Bliskom istoku”, rekla je za CNN Trita Parsi, izvršna potpredsjednica Instituta Kvinsi za odgovorno državništvo.
To je već bio slučaj kao posljedica izbijanja rata u Gazi, a zahtjev militanata bio je prekid vatre. Snage koje podržava Iran u Iraku i Siriji izvele su desetine napada na američke vojne položaje.
U januaru su tri američka vojnika poginula u napadu dronom na američku bazu u Jordanu, blizu granice sa Sirijom.
Osveta SAD bili su udari na desetine ciljeva koje dovode u vezu sa Iranom na teritoriji Iraka i Sirije. Onda su jemenski Huti stupili na scenu serijom napada na trgovačke brodove koji prolaze kroz Crveno more do Sueckog kanala, jednoj od glavnih arterija globalne trgovine.
“Veoma je jasno da ove eskalacije iračkih milicija koje podržava Iran, bez sumnje, dolaze kao odgovor na ono što se dešava u Gazi”, dodala je Parsijeva.
Jako bitan saveznik Irana je i libanski pokret Hezbolah, koji je nakon napada Hamasa 7. oktobra prošle godine i odmazde Izraela u Gazi ušao u ograničeni sukob sa izraelskim trupama i primorao Tel Aviv da evakuiše naselja uz sjevernu granicu.
Bez obzira na sve žešću razmjenu vatre, Hezbolah nije ušao u totalni sukob i izvršio invaziju na sjever Izraela već pokušava da nanosi udarce Izraelcima tako što im defakto oduzima deo teritorije koju ne mogu da zaštite od raketnih udara, primorava ih da drže veliki broj trupa na granici i spriječava ih da demobilišu vojnike, prenosi Euronews.
Odsustvo mobilisane radne snage takođe nanosi gubitke izraelskoj privredi.
Izrael bi taj problem htio da riješi napadom na Liban i potiskivanjem Hezbolaha preko rijeke Latani, ali se sličan poduhvat završio neslavno po Tel Aviv 2006. kada su bili prinuđeni na povlačenje.
Ovaj put Hezbolah raspolaže sa mnogo većim arsenalom oružja i iskustvom iz rata u Siriji, gdje su se borili na strani vladinih trupa, zajedno sa ruskim i iranskim snagama.
Trenutna situacija nije povoljna za Izrael, ali bi napad na Liban zahtijevao još više resursa, koje bi Amerikanci nekako morali da obezbijede, nego rat sa Hamasom.
Stoga su Hezbolah i Tel Aviv u “pat poziciji”, gdje nijedna strana nije voljna da eskalira, o čemu svjedoči poruka lidera Hezbolaha Hasana al Nasrale iranskom generalu Esmailu Kaniju iz Kuds snaga da libanska milicija ne želi da uvuče Iran u sukob.
On je tokom sastanka u februaru rekao kako je “ovo njihova borba”, a kako je Reuters pisao na osnovu izvora iz SAD, Izraela, Irana i Libana, Teheran želi da izbjegne neželjne posljedice tog sukoba.
Iran i Hezbolah imaju na umu koliko bi bile ozbiljne opasnosti šireg rata u Libanu, uključujući opasnost koja bi se mogla proširiti i dovesti do udara na iranska nuklearna postrojenja, rekla su dva izvora bliska vladi u Teheranu Reutersu.
Djeluje da je deeskalacija jedino moguća u slučaju da Izrael obustavi bombardovanje Gaze, ali ne izgleda da trenutno ima volje za tim. Čak ni to ne garantuje primirje sa Hezbolahom jer bi izraelske trupe iz Gaze mogle da budu upotrijebljene za ofanzivu, dok bi Hezbolah mogao da nastavi sa raketiranjem.
Još jedan faktor je sama Sirija u čijoj prijestonici je razoren konzulat i koja takođe ne želi da uzvrati punom snagom Tel Avivu, plašeći se američke odmazde. Ona je skoro od samog početka rata bila na meti izraelskih udara, u početku artiljerijskih, a kasnije vazdušnih.
Damasku je Vašington, pod predsjednikom Barakom Obamom, prijetio vojnom intervencijom u slučaju da pređe “crvenu liniju” upotrebe biološkog i hemijskog oružja, a kasnije se predomislio.
Takođe, SAD su 2018. pod predsjednikom Donaldom Trampom izvele “simbolične” raketne udare zajedno sa NATO saveznicima.
Imajući u vidu i da se ruska baza nalazi u Tartusu, te da Moskva ne želi da uđe u rat sa SAD i Izraelom oko Sirije, predsjednik Bašar al Asad nije oštrije reagovao na napade Izraela.
