Jasno je da proizvođači kojima su hrana za ishranu svinja i energenti proteklih godinu letjeli u nebo dio troškova prelivaju i na kupce i dobavljače.
Isto tako i zacementirana je cijena nekih kategorija svinjetine (koje čine oko trećine svinjske polovine) i nedostatak radne snage u preradi, u klanicama i mesnicama.
Oni OPG-ovi koji proizvedu manje svinja uvijek mogu da licitiraju s cijenom svojih proizvoda jer se kupci za takvu robu u pravilu uvijek nađu.
No većim je sistemima, kojima su trgovački lanci glavni način prodaje, važno nadjačati konkurenciju i privući kupce.
Pa nisu od zlata, komentarišu ovih dana potrošači u nekim trgovačkim lancima u kojima se kilogram čvaraka pojedinih proizvođača cijeni i više od zaštićenih proizvoda u EU, poput pršuta ili baranjskog kulena, piše Večernji list.
Za kilogram tog “premium” delikatesa valja izdvojiti i 411 (oko 6.000 dinara), za istu tu “marku”, ali u drugom trgovačkom lancu 355,44 kune, no uprosječena cijena čvaraka ipak je dosta niža.
“Grickamo ih i ja i moja stara, ne možeš se riješiti slavonskih korena. No sva sreća pa ima i onih po puno pristupačnijim cijenama”, kaže penzioner Marko.
U Srbiji, ovaj proizvod od mesa košta i više od 2.000 dinara.
