Poskupljenja u BiH su se u proteklih godinu dana najviše odrazila na cijene osnovnih životnih namirnica, a to pokazuju i podaci da je prosječna cijena litre mlijeka porasla za 90 feninga, dok je kilogram pšeničnog hljeba skuplji za 80 feninga.
Ovo su zvanični podaci Agencije za statistiku BiH, gdje se navodi da je u oktobru ove godine kg riže koštao 4,1 KM, što je za jednu marku skuplje nego lani, dok kilogram hljeba od pšeničnog brašna košta 3,2 KM, a lani je cijena iznosila 2,4 KM.
Tako se i litar mlijeka u tetrapaku u oktobru prošle godine mogao kupiti u prosjeku za 1,4 KM, dok je prošlog mjeseca koštao 2,3 KM.
I cijene jaja su skočile, pa tako sada komad košta 0,4 KM, dok je lani cijena iznosila 0,3 KM. Ipak, to nije sve, litar ulja lani je koštao 3,1 KM, dok je u prošlom mjesecu bio 4,6 KM.
Osim navedenih, i cijene mesa su znatno skočile, pa je tako za kilogram junetine bez kosti potrebno izdvojiti 18,6 KM, što je za 4,2 KM skuplje u odnosu na lani, dok je cijena svinjetine sa kostima sa 7,6 za godinu porasla na 9,9 KM.
Prema dostupnim podacima, prosječni rast cijena zabilježen je u odjeljcima hrana i bezalkoholni napici za 25,9 odsto. Uzevši u obzir da je inflacija u našoj zemlji 17,4 odsto, kao i da je, prema posljednjim podacima prosječna plata viša za 14,7 odsto, naši sagovornici ističu da je evidentno da plate ne prate inflaciju.
Jovan Vasilić iz Udruženja potrošača “Zvono”, Bijeljina, za “Nezavisne” ističe da se u BiH skoro 90 odsto proizvoda uvozi, i to prehrambenih.
“Mi faktički uvozimo inflaciju. Najveća poskupljenja su hrane, odnosno osnovnih životnih potrepština. Kod nas su neznatno porasle penzije i plate, ali to je potrošeno već polovinom ove godine. Mi iz udruženja potrošača mjesecima unazad govorimo da te cijene nisu realne, ali mi ne možemo ništa uraditi, jer ne možemo ući u prodavnicu i tražiti ulazne fakture te vidjeti koliko je ko zaračunao maržu”, rekao je Vasilić.
Ističe da je otkupna cijena mlijeka oko 0,8 KM, a da u prodavnici košta 2,5 KM te da to treba iskontrolisati.
“Dobro je da je inspekcija počela provjeravati i pisati kazne, no i one su male, i treba ih pooštriti i kontrolisati ih u kontinuitetu”, dodaje on.
I Zoran Pavlović, ekonomista, naglašava da se uvozna inflacija, koja je došla zbog različitih razloga, ogleda u činjenici da na svjetskoj pijaci roba poskupljuje, te da su građani BiH primorani da je kupuju, jer je zanemarena domaća proizvodnja.
“Rezultat cijele te priče je rapidan rast maloprodajnih cijena, koje, nažalost, nisu dovoljno dobro kontrolisane od strane inspekcija. S jedne strane, jer je država propisala određene marže, kako za gorivo, tako i za životne namirnice. Sa druge strane, država je mogla da dio prikupljenog PDV-a vrati građanima kroz ukidanja akciza i izmjenama sistema PDV-a, gdje bi na hranu PDV bio nula ili jedan odsto. U Parlamentarnoj skupštini BiH je to usvojeno, ali ne i u Vijeću naroda, tako da su te olakšice za bh. građane praktično nepostojeće, dok su u ostalim zemljama one sprovedene”, rekao je Pavlović.
Rezultat cijele te priče, kako kaže, jeste to da BiH ima jednu od najvećih inflacija.
“Porast cijena je takav da će naši građani vjerovatno morati da zaborave da postoji večera”, istakao je Pavlović.
Dodaje da je realnom sektoru teže, jer povećanje plata ne može da se desi ako firma nije povećala produktivnost.
“Situacija je toliko složena da je veliki grijeh što nije usvojen postupak privremenog ukidanja akciza i smanjivanja PDV-a na osnovne životne namirnice i lijekove. Svi koji su socijalno osjetljivi sa minimalnim platama gotovo da ne mogu da podmire troškove”, rekao je Pavlović.
