Priča slovenačkog režisera Mirana Zupaniča o bogatim stranim “snajper turistima” koji su plaćali da sa položaja Vojske RS pucaju po civilima u Sarajevu, a koju je uokvirio u filmu pod nazivom “Sarajevo safari”, je najveća izmišljotina sa samo jednim ciljem – da ponovo skrene pažnju na taj grad plasiranjem teme koja će šokirati javnost. Da je išta od toga tačno, pojavilo bi se u sudskim predmetima pred domaćim i stranim sudovima.
Stav je to sagovornika “Glasa Srpske” koji su podvukli da je riječ o jednom u nizu propagandnih pamfleta ispunjenih mržnjom prema Srbima, ali na koji treba da reaguju nadležni republički organi.
Beograd je, kako navodi Zupanič koji je i scenarista filma, bio početna stanica za “avanturiste” koji su kretali u safari lov na ljude, a žrtve su bili civili. Tvrdi i da su, prema nekim svjedočenjima, u organizovanju “safarija” učestvovali i pojedinci iz redova Vojske Srpske i Vojske Jugoslavije, ali na mnoga pitanja, ipak, nije imao odgovor, već samo pretpostavke. U intervjuu u kojem je pričao o svom filmu ističe da ne zna koliko je ljudi učestvovalo u toj, kako kaže, “igri ubijanja” ni ko je u tome sve učestvovao.
– Ko konkretno i na kojem nivou komandovanja, ili možda čak političkog odlučivanja, ne znam. O ulozi vlasti na Palama nemam informacija. Tu moram istaknuti da nam namjera nije bila identifikacija konkretnih ljudi, jer nam, s obzirom na delikatnost teme, te informacije nisu ni bile dostupne – kazao je, između ostalog, Zupanič.
Advokat Miodrag Stojanović, koji je branio optužene za ratne zločine pred Sudom BiH i Haškim tribunalom, među kojima i generala Vojske RS Ratka Mladića, za “Glas” izričito tvrdi da nikad od kada traje njegov rad, a predmet Sarajeva je obuhvaćen optužnicom protiv Mladića, nije naišao ni na pomen takvog nečega, a imao je uvid u sve detalje.
– Da neko ko je avanturista, ko ima novca, na poseban način, da li avionom ili kako, od Beograda dođe do Sarajeva i onda puca po ljudima, civilima i pravi safari, za mene je toliko mizerna konstatacija za koju nemam riječi, jer kao advokat se nikad sa takvim nečim nisam suočio. Da je takvo nešto bilo, moralo se pojaviti u sudskim predmetima do sada i to bi, da je tako, bilo stavljeno na teret Ratku Mladiću – istakao je Stojanović.
Istoričar i dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović kaže za “Glas” da se, sudeći prema opisu filma koji je dostupan u medijima, nameće neodoljiv zaključak da je cilj da se opet skrene pažnja na Sarajevo, iznova učvrste laži o sarajevskom ratištu i zamagli slika o stradanju srpskih civila u tom gradu od 1992. do 1995.
– Da nije tako, autor bi se potrudio da kroz brojnu dokumentarnu građu sazna koliko je srpskih civila ubijeno dejstvovanjem muslimanskih snajperista u i oko Sarajeva, potrudio bi se da sazna šta su značile šifre poput one “plava košulja”, “bijela košulja” i slično, kojom su muslimanski vojnici motorolom javljali svojim snajperistima ko je od legitimisanih civila u Sarajevu Srbin, to jest koga treba da ubiju i, naravno, da to predstave kao dejstva srpskih snajperista – istakao je Mastilović.
Ne bi ga čudilo i da, dodaje, neko nakon gledanja tog filma zaključi da su, na primjer, djevojčice Milicu Lalović i Natašu Učur ubili ti “snajper turisti”, a ne muslimanski snajperista iz Sarajeva.
– A svakako ne treba izgubiti iz vida ni politički trenutak u kojem se taj propagandni pamflet pojavljuje u javnosti. Ipak, reakcija nadležnih organa u ovom slučaju ne bi smjela izostati pa samim tim i pravno sankcionisanje ovakvih pojava – zaključio je.
Da je sve navedeno u dokumentarnom filmu čista glupost, za “Glas” kaže i pisac iz Istočnog Sarajeva i aktivni učesnik rata Željko Pržulj. Poznato je, podsjeća, da je tada Srbija bila pod sankcijama i da nije bilo letenja, te da je i iznad Srpske bila zona zabranjenog leta koju je kontrolisao NATO. Jedino su avioni slijetali na sarajevski aerodrom, a teritoriju u njegovoj blizini je kontrolisala Armija BiH.
– Položaji su bili takvi da su civili na muslimanskoj strani ginuli od granata, a Srbi od snajpera. Kod muslimana su bili snajperi. Mogu imenom i prezimenom nabrojati 50 ljudi koji su poginuli od muslimanskih snajpera – istakao je Pržulj.
U Sarajevu, kaže, postoji jedna ulica koja je do Dejtona bila pod kontrolom VRS, a nakon povlačenja je dio dobio ime po njemačkom snajperisti koji je po njoj djelovao.
– U svemu jedino može iznenaditi ako Boračka organizacija Republike Srpske ne tuži tog čovjeka – zaključio je Pržulj.
Za predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske Radana Ostojića nema dileme. Kaže da Zupanič izmišljenom temom i akterima ima za cilj satanizaciju srpskog naroda, a naglašava da je jedina istina da su tokom rata u taj grad lovci dolazili iz islamskih zemalja da love Srbe radi džihada, a na safari – vojnici NATO-a.
Ostojić napominje da je Sarajevo, u kojem se odvija imaginarna radnja ovog filma, prije rata bilo srpsko koliko i muslimansko, ističući da sada u ovom gradu Srba nema, dok je Bošnjaka i džamija sve više. Naglašava da su Srbi u Sarajevu i okolini pošteno branili vjekovna ognjišta, zemlju svojih pradjedova koju su u ratu odbranili, a u miru morali napustiti.
– Odlazeći iz rodnog i nikad prežaljenog grada, Srbi su sa sobom nosili čak i grobove svojih predaka. Koga u ovom gradu više nema? Ko je protjeran, a ko je ostao? Ko je dželat, a ko žrtva? Ko je lovac, a ko lovina? – pita Ostojić.
Prema njegovim riječima, “lovci” su u Sarajevo dolazili iz islamskih zemalja da “love Srbe” radi džihada, a na safari vojnici NATO alijanse avionima iz kojih su bacali bombe sa osiromašenim uranijumom, demonstrirajući savremeni način lova na Srbe.
– To je, u stvari, istina i tema za film sa objektivnim sadržajem. Ovakav film za muslimane i zapadne moćnike ne bi bio prihvatljiv, jer bi se bavio istinom, a istina je za njih pojam koji nema značenje – istakao je Ostojić.
Sličan stav dijeli i predsjednik Boračke organizacije Istočno Novo Sarajevo Dragiša Tuševljak. On je ocijenio da bi se “lovom na ljude” moglo nazvati ono što se desilo u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. godine pripadnicima bivše JNA i mladim vojnicima.
– Ako se prisjetimo Dobrovoljačke ulice i izlaska vojnika iz Sarajeva, to bi se moglo nazvati “lov na ljude”, jer su pripadnike bivše JNA i mlade vojnike u koloni koja se mirno i sporazumno, i bez naoružanja, povlačila iz Sarajeva, ubijali, tukli i zatvarali pripadnici paravojnih i parapolicijskih muslimanskih jedinica pod komandom takozvane Armije BiH i teritorijalne odbrane – kaže Tuševljak.
Srpski borci, kaže, od predstavnika vlasti traže da preduzmu sve kako bi bilo zabranjeno emitovanje filma jer takva djela ne vode pomirenju i suživotu na ovim prostorima, već samo izazivaju mržnju među narodima.
