Srpski jezik nalazi se u sličnim izazovima kao i neki drugi svjetski jezici s obzirom na veliku premoć takozvanih velikih svjetskih jezika kao što je na primjer engleski.
Svi drugi jezici suočeni su sa konstantnim prodiranjem ne samo riječi, nego i fraza i cijelih rečenica i poimanja gramatičke strukture drugog jezika.
Istakla je ovo za “Nezavisne novine” povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika Aleksandra Savić, predsjednica Udruženja lektora Republike Srpske, dodajući da je u tom smislu srpski jezik sličan svim drugim današnjim jezicima koji se bore za svoj opstanak.
“Sa druge strane, srpski jezik ima svoje nezavisne probleme sa kojima se suočava, a to je sve manji broj govornika ili nedostatak časova srpskog jezika u školama”, navodi ona.
Kako ističe, danas se svi bavimo jezikom formalno, ali ne i suštinski.
“Zbog njegove stabilne strukture i funkcionisanja navikli smo na njega i ne posvećujemo mu dovoljno pažnje. S vremena na vrijeme bavimo se potpuno nevažnim stvarima koje ne ometaju ni na koji način niti strukturu, niti položaj srpskog jezika. Pridajemo im mnogo pažnje i time zanemarujemo sve druge stvari. Pomenuću samo jednu, s obzirom na to da su današnja djeca suočena sa savremenim svijetom i društvenim mrežama, tim pitanjima i opstanku jezika na mrežama i u dječjim glavama i u dječjoj komunikaciji ne posvećujemo dovoljno pažnje”, ističe Savićeva za “Nezavisne novine”.
Na naše pitanje da li je potrebno uvesti srpski jezik na sve fakultete, Savićeva ističe da to danas nije stvar mišljenja, nego prijeke potrebe.
“Međutim, isto tako ne treba zaboraviti da je potrebno revidirati nastavne planove i programe u osnovnim i srednjim školama, pogledati na koji se to način uči srpski jezik, da li je to adekvatan način današnjem vremenu, da li proizlaze poželjni rezultati iz tog proučavanja, da li na fakultetima treba da se nastavlja učenje iz osnovne i srednje škole ili da to bude nešto potpuno drugo kao što je, recimo, komunikacija ili javni nastupi”, objašnjava ona dodajući da ništa, pa ni tako važnu stvar, ne treba uvoditi napamet, nego prije toga dobro istražiti sve moguće prednosti, ali i mane.
Kako ističe, Udruženje lektora, na čijem je čelu, usko sarađuje sa svim institucijama u Srpskoj koje se bave pitanjima jezika, a spremni su ne samo podržati, već i pomoći svima prilikom realizacije inicijativa koje pomažu očuvanju i zaštiti srpskog jezika.
Brankica Radonjić, profesorica srpske književnosti i jezika i bibliotekar u Osnovnoj školi “Branko Ćopić” u Prnjavoru, ističe da i malobrojni govornici jednog jezika imaju moć, ali i odgovornost da sačuvaju to najvažnije nacionalno obilježje.
“Lingvisti i književnici, profesori maternjeg jezika i bibliotekari zagovaraju brojne programe u svrhu očuvanja maternjeg jezika, ali realno stanje u praksi nije optimistično. Svjedoci smo sistema vrijednosti u kome živimo, opšte nepismenosti uslovljene krizom čitanja, ali i promocijom pogrešnih sadržaja u medijima i na društvenim mrežama. Priliv tuđica, skraćenica, agramatičnog jezika i pisma postao je naša stvarnost i vjerujem da se rijetko ko snalazi u ovakvim jezičkom okruženju”, kaže Radonjićeva za “Nezavisne novine”.
Za očuvanje jezika kao identiteta jednog naroda, prema njenim riječima, potrebno je ozbiljnije pristupiti ovoj temi i svakako je približiti svim govornicima, a pogotovo djeci i mladima na kojima i ostaje ova misija.
Podsjeća da je u toku i kampanja “Čitaj, budi bolji čovjek”, u okviru koje kroz razgovor sa učenicima i čitajući odabrana književna djela ukazuju na ove teme želeći da ih vrate iz virtuelnog i duhovno siromašnijeg svijeta u svijet mašte i lijepe pisane riječi.
“U saradnji sa Narodnom bibliotekom Prnjavor nagradili smo ‘najnačitanija odjeljenja’ iz juna prošle godine, besplatnim učlanjenjem i na taj način ih dodatno stimulisali da nastave čitalačkim stazama”, ističe Radonjićeva.
