Srebrni krin ili ljiljan cvijet je koji simbolizuje Presvetu Bogorodicu. U hrišćanskom svijetu, kojem on i pripada označava čistotu, uzvišenost i dostojanstvo.
Međutim, to muslimane nije omelo da ga zloupotrijebe u svoje svrhe i u potpunosti mu promijene značenje. Otišli su toliko daleko da su ga izjednačili sa takozvanom Armijom BiH pa pretvorili u značku koja se dodjeljivala kao ratno odlikovanje za iskazanu hrabrost u borbi protiv Srba.
Iako je to jedan o najčešće korišćenih simbola u svjetskoj istoriji to je, kažu istoričari, nesumnjivo srpski simbol koji se osim u istoriji pominje kako u Starom tako i Novom zavjetu.
– Taj nesumnjivo srpski simbol, odnosno, simbol koji ima široku upotrebu koji se javljao još u starom vijeku, u srednjem kod drugih naroda, koji je na ovom području vezan za srpsku srednjovjekovnu istoriju doživio je veoma ozbiljnu političku zloupotrebu 90-ih godina – kaže za ATV Goran Latinović, profesor istorije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.
Dejan Došlić, viši asistent na katedri za istoriju Filozofskog fakulteta u Banjaluci, podsjeća da se u Vukovom rječniku on prevodi kao Bogorodičin cvijet.
– Vuk je to naveo po tome kako njega narod naziva, dakle to nije plod teze jednog čovjeka, autora već je u narodu poznat kao Bogorodičin cvijet i on ga je tako unio u rječnik i u mnogim drugim rječnicima nalazimo tu definiciju ljiljana ili krina kao Bogorodičin cvijet odnosno cvijet koji simbolizuje presvetu Bogorodicu – smatra Došlić.
Zoran Pajkanović, sveštenik Еparhije banjalučke, kaže kada pogledamo ikonu Presvete Bogorodice, na pokrovu preko glave na desnom i lijevom ramenu postoje tri zvijezde.
-A, ono što je nama posebno interesantno, jeste da te zvijezde koje ukazuju na te karakteristične crte presvete Bogorodice su u vidu krsta, a između krakova krsta se nalaze četiri ljiljana i ljiljan zaista i u tom smislu ukazuje na uzvišenost na dostojanstvo i na ljepotu koja se u duhovnom smislu pripisuje presvetoj Bogorodici – rekao je on.
U cvijetu ljiljana, prepoznajemo i Svetu Trojicu. Tri različite strane koje se spajaju u jednu. To samo pokazuje, priča za „Dosije“ otac Zoran Pajkanović, koliko se krin prikazuje u našoj cjelokupnoj tradiciji i ikonografiji.
– Ljiljan koji se prikazuje na tri strane se razgranava, a spaja kao u jednom svežnju predstavlja Svetu Trojicu koja ima tri lica a po suštini je jedan Bog tako isto i taj krin koji se pokazuje u našoj cjelokupnoj tradiciji ne samo kod Nemanjića. Dakle, na Zapadu i Istoku, krin poprima čisto hrišćanski karakter jer ima tri cvijeta i spaja se u jedno. Imaju na nadgrobnim spomenicima ljiljani koji ukazuju na Svetu Trojicu – dodaje sveštenik Zoran Pajkanović.
Vladarski cvijet
Bio je i vladarski cvijet. Simbol vladara koji vlada u ime božije. Iako se koristi svuda u svijetu na ovom području, kaže Dejan Došlić, vezan je ipak za našu srpsku srednjovjekovnu istoriju. U srpskim zemljama širio se sa razvojem hrišćanstva.
Ipak, svoj puni izraz ljiljan je doživio za vrijeme dinastije Kotromanića čija je srednjovjekovna država bila prepoznatljiva baš po njima. Nakon krunisanja, Tvrtko Kotromanić posvetio se upravo definisanju ljiljana kao svog vladarskog simbola odnosno grba svoje dinastije.
Iako je bio toliko korišćen u srednjem vijeku ljiljan je kod nas, kaže Došlić, ipak pao u drugi plan. U prvi je izbio dvoglavi orao kao simbol naše najmoćnije svetorodne dinastije Nemanjića i krst sa ocilima, odnosno prepoznatljiva četiri S.
Uloga SDA
Vijek u kojem su četiri puta mijenjana obilježja BiH. Svako sljedeće nije imalo veze sa prethodnim, a razlog je bio samo jedan – nametnuti svoje ideje i približiti ih stanovništvu. Upravo je u tom nametanju prednjačila SDA, tvre sagovornici.
– Tu trebamo imati u vidu da je Stranka demokratske akcije u tom trenutku preuzela na sebe odgovornost, odnosno, ona je bila ta koja je pokušala da uvede u posljednju fazu zaokruživanje muslimanskog odnosno bošnjačkog identiteta što su započeli muslimanski intelektualci 60-ih godina prošlog vijeka kada je to krenulo od afirmacije muslimana, otvaranja muslimanskog pitanja, aktuelizovanja toga da muslimani budu proglašeni kao poseban narod u socijalističkoj Jugoslaviji. Takva tendencija se nastavila odmah 91. godine pa je na zasjedanju skupštine Socijalističke Republike BiH od 27. februara pokrenuta inicijativa od poslanika SDA za promjenu obilježja – kaže Milena Mihaljević, istoričar.
Sve ovo, priča Mihaljevićka, ukazuje na jednu činjenicu. Muslimanski političari i te kako su sistemski radili na osmišljavanju obilježja kako bi isključivo sebe povezali sa srednjovjekovnom bosanskom državom.
A njihova idejna rješenja ni manje ni više podrazumijevala su grb koji je usvojio srpski kralj Stefan Tvrtko Kotromanić. Ipak, zasmetala im je loza sa krstićima pa su odlučili da je uklone pod izgovorom da nije prikladna tom vremenu. Boja zastave trebala je biti plava, međutim na tome je sve ostalo. Iako su idejna rješenja prošla javnu raspravu dalje od toga nisu mogla, jer se u BiH počela osjećati ratna atmosfera.
– Da su oni zaista preko tih idejnih rješenja i rada stručne podgrupe pokušavali na određen način sebe identifikuju sa dinastijom Kotromanića, svjedoči nam dodatno i činjenica da su se odmah nakon održavanja referenduma od 29. februara i 1. marta 1992. godine ova idejna rješenja pominju kao obilježja za nelegalno proglašenu tzv. Republiku BiH. Ono što je interesantno i treba pomenuti, jeste da je Еnver Imamović radio na tim idejnim rješenjima zvaničnih obilježja za Republiku BiH pa je samo došlo do nekih sitnih promjena. Svijetlo plava boja zastave promjenjena je u bijelu, to je učinjeno iz razloga što se već ta zastava koristila kao simbol teritorijalne odbrane pod kojom su se borili – poručuje Milena Mihaljević.
Pripisuje se Imamoviću i rad na idejnom rješenju za obilježje takozvane Armije BiH.
I reklo bi se težnja za povezivanjem nikada nije ni prestala. Najbolji dokaz za to je značka zlatni ljiljan. Isti onaj kojem su izmijenili izvorno značenje i otišli toliko daleko da su ga počeli dodjeljivati pripadnicima Armije BiH kao najviše ratno odlikovanje za iskazanu hrabrost. A hrabrost se iskazivala upravo u borbi protiv Srba. Najmanji broj onih koji su ga dobili, pojašnjavaju istoričari, a do kojeg se došlo istraživanjem, jeste čak njih 1.747.
A ono se nije moglo dobiti bez saglasnosti Predsjedništva takozvane Republike BiH. A to je značilo samo jedno, direktno je Alija Izetbegović određivao ko treba a ko ne dobiti to odlikovanje. Značkom zlatni ljiljan odlikovano je i 14 pripadnika odreda Еl Mudžahid.
Armiju izjednačavaju sa ljiljanom
Svoje „herojstvo“ su kroz značku zlatnog ljiljana, kaže Milena Mihaljević, pokušali da dignu do nadljudskog herojstva. Zbog toga smo došli u situaciju da se pomoću propagande kroz bošnjačku štampu gotovo čitava Armija BiH izjednači sa zlatnim ljiljanom.
– Tokom ovog ratnog perioda možemo vidjeti da je od strane muslimanskog odnosno bošnjačkog političkog i vojnog rukovodstva ovo značenje poprimilo izrazito militarizovan karakter i da se jedino moglo povezati sa tzv. Armijom BiH pa samim tim njihova prvobitna ideja da preko zlatnog ljiljana svoje stanovništvo ubijede da su njihovi preci vladari iz dinastije Kotromanića, dovelo je do toga da ga oni ne mogu doživljavati kao ostatak iz dalje prošlosti i sam simbolički kapital ljiljana za njih je prosto povezan sa Armijom – ističe Milena Mihaljević.
“Bošnjačka nacija nikla na srpskoj etničkoj osnovi”
Zbog toga je važno, priča i profesor Goran Latinović, imati u vidu da je savremena bošnjačka nacija prevashodno nikla na srpskoj etničkoj osnovi. A preuzimanje tog simbola, u stvari je popunjavanje istorijske tradicije koje u suštini i nema.
– Naravno, mi ne osporavamo nikome danas da se izjašnjava kako želi i da baštini šta hoće, ali se mora imati u vidu da je srebrni krin, odnosno ljiljan, odnosno, Bogorodičin cvijet, tokom srednjeg vijeka na ovom prostoru prevashodno vezan za istoriju srpskog naroda, za srpsku dinastiju Kotromanića koja je vladala zemljom Bosnom sve dok Turci Osmanlije nisu došli i uništili je. Ja bih ovdje ukazao na još jedan apsurd koji govori o tim dilemama kod savremenih bošnjačkih ideologa. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kod Sanskog Mosta je podignuta džamija u čast Mehmeda Osvajača turskog sultana koji je uništio srednjovjekovnu Bosnu, a potom je u Sarajevu podignut spomenik kralju Tvrtku Prvom Kotromaniću najznačajnijem vladaru srednjovjekovne Bosne. Očigledno da postoje neka lutanja, dileme koje dovode do brojnih apsurda u vezi sa savremenim bošnjačkim nacionalnim identitetom – priča Goran Latinović.
Međutim, njima je očigledno istorijskih korjena i te kako falilo. Da je tako, dokaz je i činjenica da je SDA na svojim zastavama koristila isključivo polumjesec i zvijezdu.
– Srbi su propustili priliku da 1991-1992. godine da taj stari grb, grb dinastije Kotromanića, iskoriste kao jedan od simbola uz grb Nemanjića na srpskoj trobojci. Da to bude zajedno sa grbom Nemanjića simbol. Odnosno novi grb Republike Srpske tada Republike srpskog naroda koja je već mijenjala svoje ime – dodaje Goran Latinović.
