Početna Najnovije Novosti Društvo

Bivši premijer Izraela: Ako pobijedimo, u Gazu se ne vraćamo 20 godina

Ehud Barak je bio izraelski premijer od jula 1999. do marta 2001. godine, naslijedivši sadašnjeg premijera Benjamina Netanjahua nakon njegovog prvog mandata. Prije ulaska u politiku, Barak je bio pretpostavljen Netanjahuu kao zapovjednik elitne jedinice specijalnih snaga poznate kao Sajeret Matkal, u kojoj su obojica služili. Takođe je tokom decenije obnašao niz drugih visokih vojnih i političkih dužnosti, a postao je i jedan od najuticajnijih Netanjahuovih kritičara.

Ali, danas rat vidi kao najvažnije pitanje s kojim se njegova zemlja suočava. Posebno ukazuje na četiri “ograničenja” koja opterećuju operaciju “Željezni mačevi” Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) pokrenutu 8. oktobra, jedan dan nakon Hamasove akcije bez presedana “Poplava Al-Aksa”, koja je zatekla i potom užasnula Izrael svojom brutalnošću.

Budući da se IDF sprema pokrenuti kopnenu kampanju u Gazi, Barak je detaljno opisao razmatranja koja će se morati uzeti u obzir u vezi s taocima, eskalacijom, upravljanjem i javnom podrškom kako bi se postigao pobjednički ishod.

Istorijska talačka kriza

Prvo ograničenje koje je definisao Ehud Barak su, kako procjenjuje IDF, 222 osobe koje su zarobili Hamas i druge palestinske frakcije sa sjedištem u Gazi u početnim fazama rata. “Iz mnogo razloga, zbog talačke situacije je ovo komplikovanije od prethodnih sukoba”, rekao je Barak u ekskluzivnom razgovoru za “Newsweek”. “Količina ljudi, činjenica da vjerovatno više od četvrtine njih nema samo izraelske pasoše, imaju strane pasoše, građani su Sjedinjenih Država, Ujedinjene Kraljevine ili Evrope, neki čak i građani Tajlanda ili Nepala, a drugi su Izraelci ili imaju dvojna državljanstva”.

Barak takođe tumači i tehničku složenost bilo kakvog vojnog pokušaja spašavanja talaca. Takva operacija, koja je vrste koju on lično poznaje s obzirom na njegovo iskustvo u jedinicama Sajeret Matkal, “Zahtjeva mnogo inteligencije da bi bila dovoljno tačna, strogo kontrolisana situacija, a postoji mnogo lekcija koje su tokom decenija naučile terorističke organizacije, kako organizovati, kako ih sprovoditi, iako ni sami gotovo ne znajući gdje su svi u trom trenutku”, rekao je Barak.

Vojno krilo Hamasa, brigade Al-Kasam, prijetilo je pogubljenjem zatočenika kao odgovor na izraelske vazdušne napade na civilne lokacije u Pojasu Gaze. Istovremeno, palestinski militanti nedavno su objavili da se dobro postupa sa zatvorenicima, a procjenjuje se da ih ima između 200 i 250, te da su spremni osloboditi ne-izraelske zarobljenike pod pravim uslovima. Grupa je takođe rekla da su 22 zatvorenika ubijena kao rezultat izraelskih napada – što je tvrdnja koju je IDF dočekao sa skepticizmom.

Do sada su najmanje dvoje izraelska taoca i dvije američke taokinje oslobođeni u odvojenim sporazumima uz posredovanje Katara i Egipta, a koji su naknadno objavljeni. Članovi političkog vođstva Hamasa, kao što je Kaled Mesal, sugerisali su da će grupa osloboditi zatvorenike u zamjenu za oslobađanje svih Palestinaca iz izraelskih zatvora, kojih prema Mesalu ima oko 6.000.

Ali, kako se sukob produbljuje, Hamas je pozvao Arape i muslimane da aktivno podrže palestinske ratne napore protiv Izraela. Libanski pokret Hezbolah već je izveo prekogranične napade, a druge frakcije “Osovine otpora” povezane s Iranom izrazile su podršku, s najmanje jednom organizacijom koja sebe naziva Islamski otpor u Iraku i tvrdi da svakodnevno napada američke snage u Iraku i Siriji. Teheran je takođe izrazio goruću podršku Hamasu i drugim palestinskim frakcijama koje su se pobunile u Jerusalimu i na Zapadnoj obali.

Širenje rata

“Drugo ograničenje je zabrinutost da bi se sve moglo proširiti ili preseliti i na sjeverni front, gdje onda imamo posla ne samo s Hamasom u Gazi, već i s Hezbolahom na sjeveru, vjerovatno s nekim ‘spavajućim’ ćelijama Hamasa, Islamskog džihada ili drugima na Zapadnoj obali. A vjerovatno čak i s nekim šitskim milicijama koje podržavaju Iranci i koje su raspoređene u Siriji, iza Golanske visoravni, na sirijskoj strani”, rekao je Barak.

Neprijateljske i sporne granice Izraela s Libanom i Sirijom bile su poprišta velikih bitaka u proteklim decenijama, a posljednja je bila rat Izraela s Hezbolahom u Libanu 2006. Kada je u Siriji izbio građanski rat 2011. godine, Hezbolah i druge milicije “Osovine otpora” mobilizovale su se u podršci sirijskoj vladi uz podršku Irana protiv pobunjeničkih i džihadističkih grupa. Dok su se te milicije ‘puštale korijenje’, Izrael ih je optužio za uspostavu isturenih operativnih baza i gomilanje precizno navođene municije koje će se koristiti u slučaju šireg sukoba, a IDF je izveo višegodišnju polutajnu seriju vazdušnih napada na mete u Siriji za koje su sumnjali da su povezane s Iranom.

Do sada se radilo samo o ograničenim operacijama, iako rizik od eskalacije ostaje, bez obzira na to je li namjerno ili ne, pogotovo jer IDF planira kopneni upad u Pojas Gaze kako bi iskorijenio Hamas. “Nemamo interesa širiti to na sjever. Ne bih preporučio Hezbolahu ili Libanu da se uključe, ali to je izvan naše kontrole. Mislim da postoji određeni uticaj odvraćanja već od same prisutnosti američkih snaga ovdje, te posjeta predsjednika i ministra odbrane i drugih viših američkih zvaničnika. To ima uticaja na Hezbolah, libansku vladu, vjerovatno čak Iran”, navodi Barak.

Barak je još dodao:

“Ali, to nije garancija da se stvar neće dogoditi. Čak i ako obje strane to ne žele, to bi se moglo dogoditi kao rezultat trvenja i sukoba koji se događaju svaki dan. To se lako može pogoršati do rata punih razmjera”, kazao je Barak. Ipak, naglasio je da će, ako se Izrael suoči s cijelom stvari, biti teže, “trebaće duže vremena da se prevlada, moraće uložiti više muke, znoja, suza i krvi, ali Izrael će pobijediti”.

Ko nakon Hamasa?

Kako bi pobjeda izgledala za Izrael takođe ostaje neizvjesno. Čak i ako IDF uspije u svojim nastojanjima da Hamas učini neoperativnim kao funkcionalni vojni entitet i neutralizuje druge neprijateljske palestinske frakcije kao što je Islamski džihad, ne postoji laka zamjena za upravljanje s otprilike 2.2 miliona ljudi koji žive u Pojasu Gaze. Kao takvo, treće ograničenje koje detektuje Barak “je potreba da unaprijed razmislimo kome ćemo predati štafetu”. Ako IDF uspije “očistiti cijeli Pojas Gaze od bilo kakve fizičke imovine Hamasa i desetkovati njegove borbene snage, onda to moramo prepustiti nekome”, rekao je Barak, ističući da se Izrael “ne planira vratiti u cijelu Gazu idućih 10, 20 godina ili tako nešto”.

Jedan od potencijalnih kandidata je povratak Palestinske nacionalne samouprave (PA), koja se nalazi na Zapadnoj obali i koju vodi predsjednik Mahmud Abas. Ali, PA se već suočava s istorijskom krizom legitimiteta, a Hamas sve više zasjenjuje Abasa i njegovu sekularnu stranku Fatah što se tiče popularnosti i podrške.

Godinu dana nakon što se IDF povukao iz Pojasa Gaze 2005. nakon gotovo četiri decenije okupacije nakon Šestodnevnog rata 1967. godine, PA je održala parlamentarne izbore koji su donijeli pobjedu Hamasu. Ionako zategnuti odnosi između dviju palestinskih stranaka ubrzo su prerasli u aktivne sukobe, što je dovelo do Hamasovog preuzimanja Gaze, kojom od tada vlada u nedostatku bilo kakvog naknadnog nastojanja PA da održi nove izbore.

Barak se lično bavio pitanjem upravljanja Gazom. Podsjeća da je, dok je još bio ministar odbrane, otprilike u vrijeme prvog velikog rata Izraela s Gazom koju je vodio Hamas 2008., predložio Abasu i tadašnjem egipatskom predsjedniku Hosniju Mubaraku uspostavu multinacionalnih arapskih snaga koje bi uskočile nakon Hamasovog poraza na period od tri do šest mjeseci kako bi se omogućio povratak administracije PA, ali oni su odbili njegovu ponudu.

Danas, pak, ističe da se geopolitika regije znatno promijenila i kako “ništa nije nemoguće”. Dapače, sumnja da se “vjerovatno iza zatvorenih vrata, čak i dok razgovaramo, odvija nekakav pokušaj razmatranja je li moguć takav dogovor ili nešto slično. Nadam se da će biti uspješno, ali svakako bi bilo bolje razjasniti određene ideje o tome kome ćemo moći predati štafetu prije nego što krenemo duboko u Gazu; jer se u protivnom opet počinje događati nešto u stilu prvo kreni, onda razmisli. To nije dobar recept za strateški uspjeh”, objasnio je Barak.

Civilne žrtve mogle bi narušiti legitimitet izraelske kampanje

Posljednje ograničenje koje spominje Barak je izraelsko “opredjeljenje da poštuje međunarodno pravo” u eskalirajućem sukobu u kojem se obje strane međusobno optužuju za počinjenje ratnih zločina. “Postoje ratni zakoni i to je ograničenje”, rekao je Barak. “Koliko god učinkoviti i iskreni naši napori bili da slijedimo zakon i upozorimo sve i osiguramo da imaju istinsku priliku napustiti one dijelove Gaze koji su mete koje treba detektovati i pogoditi, biće i već postoji znatan broj civila koji nisu uključeni u sve to, a ubijeni su”. To je, utvrdio je, “rezultat uobičajne upotrebe civila kao živih štitova od strane Hamasa”. Hamas negira ovu praksu, navodeći da IDF cilja civile, što izraelski zvaničnici, pak, odbacuju.

Ipak, Barak upozorava da bi reakcije zbog civilnih žrtava vrlo brzo mogla narušiti legitimitet izraelskog stava, prijeteći “univerzalnoj podršci koju trenutno imamo”. IDF je nastojao preduhitriti taj narativ, redovno sarađujući direktno s novinarima, posebno o incidentima visokog profila kao što je prošlosedmični napad na arapsku baptističku bolnicu al-Ahli.

Hamas i niz arapskih i muslimanskih zemalja, kao i neke međunarodne nevladine organizacije, vrlo su brzo utvrdili da je oko 500 civila tamo poginulo u izraelskom vazdušnom napadu, ali IDF je podijelio obavještajne podatke koji su navodno pokazali da je ispaljena neispravna raketa od strane Islamskog džihada i pogodila bolnicu, što je rezultiralo mnogo manjim brojem žrtava nego što je prvobitno objavljeno. Izraelsku procjenu podržali su predsjednik Džo Bajden i američki obavještajni zvaničnici.

Ali, i Hamas je takođe razvio sofisticiranu kampanju za odnose s javnošću, dopirući do međunarodnih novinara i komunicirajući poruke preko društvenih medija. Dok sukob u stvarnom životu i dalje bukti, obje strane vode i informacijski rat u punom kapacitetu. S obzirom da “magla” rata i operativna sigurnost ometaju protok tačnih informacija, Barak kaže da samo oni koji imaju pristup pravovremenim, tačnim podacima mogu upravljati idućim koracima u sukobu.

“Kako će sva ta ograničenja, koja su na neki način međusobno povezana i dinamična i treba im vremena da se razviju, odlučiti ili uticati na stvarne korake koje treba preduzeti,” rekao je Barak, “stvar je podataka, činjenica i sposobnosti da znamo što se događa u stvarnom vremenu”.

Još je rekao:

“Obično javnost nema te informacije i ja vjerovatno imam više informacija nego vi ili šira javnost, ali ni ja ne znam dovoljno detalja, nisam dovoljno blizu vremenu njihova nastanka. One se mogu razvijati na više načina. O tome odlučuje vrhovno vojno zapovjedništvo i ratni kabinet na političkom nivou”, zaključio je Ehud Barak.

Podijeli