Dok zemlje u najbližem regionu rade na obezbjeđivanju dopremanja nafte i naftnih derivata iz drugih izvora, jer sankcije EU prema Rusiji predviđaju zabranu uvoza ruske nafte, Bosna i Hercegovina će se, kažu stručnjaci, po tom planu snalaziti kako zna i umije.
A to će vjerovatno biti – kud komšije tu i mi, jer poznavaoci prilika tvrde da ovdje ne treba postaviti pitanje da li će BiH naći alternativu za rusku naftu, već da li će države koje prerađuju naftu za potrebe BiH naći alternativu za sebe.
Podsjećamo, BiH trenutno uvozi sirovu rusku naftu ural, ali se, zbog nepostajanja naftne kompanije na teritoriji BiH, ovaj energent prerađuje u zemljama regiona, tj. Hrvatskoj, Srbiji i Mađarskoj. Pored toga, dio derivata kupuje se i u Sloveniji.
Ono što ide u prilog BiH jeste činjenica da je Srbija obezbijedila zamjenu za rusku naftu, koju od 1. novembra neće moći da uvozi zbog sankcija EU Rusiji.
“Mi od 1. novembra nećemo više uvoziti rusku naftu, ali ćemo imati, pre svega, kirkuk naftu, imaćemo našu naftu, jer NIS ima 20 odsto srpske nafte, i ostalo će biti iranska ili neka druga nafta”, izjavila je nedavno za Tanjug Zorana Mihajlović, ministarka rudarstva i energetike Srbije.
Ona je naglasila da neće biti problema u snabdijedavanju i preradi nafte, iako Rusi imaju većinsko vlasništvo nad Rafinerijom Pančevo i NIS-om, kao ni s transportom sirove nafte naftovodom JANAF kroz Hrvatsku.
Srbija i Hrvatska glavni su putevi nafte za BiH. Gotovi derivati u Republiku Srpsku stižu iz pančevačke rafinerije, a kupuju se i putem drugih izvora.
“Nije nikakva tajna da mi nemamo prerađivački kapacitet. Mi u BiH smo i dalje prinuđeni da kupujemo derivate, jer šta ćemo sa sirovom naftom. Mi opet naftu moramo tražiti iz Srbije, jer inače kupujemo iz Pančeva i Rijeke, a kupujemo i drugdje. U tome je ta suštinska razlika. Ovdje je riječ o sirovoj nafti u Pančevu za preradu. Naš problem je što mi nemamo fabrike koje rade i koje mogu da prerađuju tu naftu. Naravno da ćemo se snalaziti koliko budemo mogli”, kaže za “Nezavisne novine” Milovan Bajić, direktor “Krajinapetrola”.
Za ovu kompaniju glavni dobavljač je INA. Bajić priznaje da je teško reći šta se može očekivati u narednom periodu, ali da je sigurno da će zavisiti od drugih.
“INA, a i svi ostali će sigurno prvo voditi računa o svom tržištu, pa tek onda o nama”, smatra Bajić i dodaje da postoji jedna dobra ideja o mogućem snabdijevanju naftnom, ali da je ona teško primjenjiva.
“Eventualno bismo se mogli organizovati da kupimo sirovu naftu pa uputimo na preradu negdje. Ali to je prevelika priča za moju malu kompaniju”, ističe Bajić.
Almir Bečarević, stručnjak za energetiku, nedvosmisleno poručuje da je BiH osuđena na komšije.
“Nije pitanje da li ćemo naći zamjenu za rusku naftu, nego je pitanje da li će rafinerije u okruženju naći zamjenu za rusku naftu, jer mi nemamo prerađivačkih kapaciteta”, kategoričan je Bečarević.
On podsjeća da i Rafinerija Brod i “Energopetrol” više ne rade preradu sirove nafte jer su njihovi proizvodni kapaciteti van pogona, ali i da zbog svega navedenog ne treba praviti dramu, jer su za BiH dobre vijesti što je Srbija već našla alternativu, a da će Mađarska i dalje imati rusku naftu, s obzirom na to da je iz sankcija EU izuzet naftovod “Družba”.
“Naši trgovci će se prilagoditi svemu tome, odnosno kupovaće tu prerađenu naftu, bez obzira na to koji izvor te nafte bio. Jedini problem može biti da te rafinerije imaju probleme, ali takvih naznaka nema”, naglašava Bečarević za “Nezavisne novine”.
Jedina promjena, prema njegovim riječima, mogla bi da bude cijena nafte s drugih tržišta, jer će tada i rute prevoza vjerovatno biti promijenjene.
“Ali sve to u cijeni ne mora da bude ugrađeno. I dalje će sve zavisiti od iznosa barela nafte u kojem mi gravitiramo, a on je trenutno oko 90 dolara. Vidjećemo šta će se dešavati u zimskom periodu, kada potražnja bude povećana, ali ne bi trebalo da bude nekih dramatičnih promjena”, ističe Bečarević.
Ono što je za njega najporaznije jeste to što na ovoj teritoriji nemamo svoje prerađivačke kapacitete, jer su propale naše državne kompanije.
“Očigledno da se ne znamo baviti naftom i jednostavnije nam je kupovati u zemljama okruženja nego izgraditi nešto. Izgleda, takav nam je usud”, zaključio je Bečarević.
